59
0
tom bi nas on tek onda uvjerio bio, kad bi bio pokazao,
da su svi čini, pripadajući „istovrstnomu“ skupu, proizvodom
istih motiva. Ali tomu nema ni traga, ni govora o tom. Mo
tivi djelovanja ljudskoga bezbrojni su — a uz to se množaju
rastućom prosvjetom. Što više pako ima motiva, to ima više
1 slobode — jer je veći izbor volji. Tako, bude li statistika
jednom bilježila ne samo čine ljudske nego i njihove motive,
to ona nikad neće biti n prilog onim, koji misle niekati slo
bodu, već samo nam, koji ju tvrdimo.
Motivi dakle poremetiše Buckleove račune, te on ne mo
gaše induktivne metode — kojom su prirodne znanosti najveć
napredovale — provesti historijom. A kako to ? Visokoštovani
profesor naš, veleučeni gospodin Nodilo odgovara: „Kad se
načinom induktivnim iztražuje, pa se utvrdi koji mu drago
prirodni zakon, red je da pojavi budu mnogobrojni, te da se
svi mogu pod ovim zakonom shvaćati. Podatci što ih Buckle
sakupi nisu dostatni za toli zamašan posao kao što je historija
svih vjekova i svih naroda; neka njegova opažanja ne protežu
se na sve obstojnosti niti na sva vremena, nego se odnose
samo na male pojedine djelove ljudskih zadruga
“. 6
Induktivna metoda traži dakle pojave analogne, to jest
pojave od sličnih uzroka, motiva. Poviest čovječanstva nije re
gistrom takovih pojava; ona ih pače broji vanredno malo. Stoga
se i neda iznaći zakon, po kom bi se tobož moralo ravnati
cielo djelovanje ljudsko. Kad bi se takav zakon iznašao, onda
bi se dalo nnapred reći: što li će jošte čovječanstvo uraditi.
Tomu se nadao i o tom se trudio doduše Buckle, tomu se na
daju i o tom se trude svi oni, koji no hoće sve da „uprirodoslove“ .
Ali badava. „Ne mislim — veli profesor Nodilo — da
će se uzprkos svemu nastojanju moći sagraditi kao neka zvjez
darnica, kao neko znanstveno proročiste s kojega će visine po-
vjestnicari sjegurno vračati u ljudske sgode, kako se za dana
