GLAVA ČETVRTA.
Buckle. — Roth. — Providencijalisti. — Schlosser i Lorenz. — Školski
propisi. — Historiöni primjeri. — Svršetak. — Dodatak.
A k o se uzme, da je ljudska volja mekanički determinovana,
onda — rekosmo — postaje poviest prirodnom znanosti. To
upravo i hoće Buckle. „Ja se nadam — veli on — polu
čiti u poviesti isto ili bar nešto slična, što je drugim iztraži-
vaocem u prirodnih znanostih pošlo za rukom. Prividno najne-
pravilniji i najzamršeniji pojavi prirodni danas su protumačeni,
te je dokazano, da su produktom stanovitih i nepromjenljivih
zakona ohćenitih. To se je postiglo stoga, što su muževi od
talenta, a prije svega od uztrajna i neumorna duha učili s tom
namjerom prirodne pojave, da iznadju njihove zakone — sta
nemo li sada s pojavi ljudskoga života jednako postupati, to
možemo sigurni biti sličnu uspjehu
“. 1
Ni mi ne bismo o tom ni malo dvojili, kad bi stajao
nazor pozitivističke škole Franceza Augusta Comta — kojoj se
i Buckle pribraja — da naime nema slobodne volje. Nu mi
smo taj nazor u obće oborili, a tim i porušili temelj, na kom
je Buckle osnovao svojn historiju. Uz sve to ostaje on u do
kazivanju orijašem; zato valja da se pobrinemo za snažne sa
veznike, da ne izgubimo boja.
