PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
43
zlikuje od njegove biti. Tu stvar je i Aristotel tvrdio: »Um i umo-
vanje je, dakle, isto«
37
, kaže u sedmom poglavlju četvrte knjige
Mudrosti
. Ako je tako uistinu i ako je to Aristotel ispravno pou-
čavao, zašto to isto kod Zenona, premda u metafori osjetila, ne
dozvoljava? Ono što sam navodi usporedbom s bjelilom, čiji je
svaki dio bijel kao i cjelina. »I ono što se tamo kaže da posvuda
vidi, čuje i može <znači> koji god da njezin dio netko uzme, trpi
isto«, to jest da vidi, čuje, odnosno, spoznaje – a spoznaje sebe
sama – takva spoznaja uspoređena je s krugom. Zašto, dakle,
Aristotel kaže: »I nije nužno da bog ima oblik kugle«, zar ako
sam sebe spoznaje? Nije li to uspoređeno s kuglom? Ono što je
Zenon rekao: beskonačno, konačno, pokretno, nepokretno, istim
oblikom iskaza rekao je Aristotel u šestom poglavlju 3. knjige
O duši
, ovo: »Slično je vrijeme djeljivo i nedjeljivo po duljini«:
u drugom i, očito, drugom smislu. Jednako je, dakle, Aristotel
postupao protiv Zenonova boga kao i protiv Ksenofanova boga,
s njime jednako nije htio biti suglasan i jednako se zabadanja raz-
rješuju. A sada prikažimo Parmenida kojeg je Aristotel napadao
zajedno s Melisom.
Obrana Parmenida i Melisa
Simplicije i Filopon o tome na temelju Teofrastova svjedoče-
nja ovako iznose: »Isto tako, ako je nepokretno ili beskonačno,
kao što se čini da govori Melis sa Sama, ili konačno, kako <se
čini da govori> Parmenid Elejac. Oni ne govore o prirodnom ele-
mentu, nego o onome što uistinu jest.«
38
O tome misli gotovo
isto s Ksenofanom i Zenonom, tj. kako Filopon uči: »Biće je bez
37
ARIST. Metaph. 1072b.21 ὥστε ταὐτὸν νοῦς καὶ νοητόν. Petrićev
latinski prijevod je loš: Itaque idem intellectus et intellectio; trebalo bi:
idem intellectus et intellectum: razum i ono razumljeno (predmet).
38
Nema grčkog, usp. SIMP. in Ph.9.22.23 – 26, καὶ εἰ ἀκίνητον ἤτοι
ἄπειρον͵ ὡς Μέλισσος ὁ Σάμιος δοκεῖ λέγειν͵ ἢ πεπερασμένην͵ ὡς
Παρμενίδης Πύρητος Ἐλεάτης͵ οὐ περὶ φυσικοῦ στοιχείου λέγοντες
οὗτοι͵ ἀλλὰ περὶ τοῦ ὄντως ὄντος.
5
10
15
20
25
