PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
41
u riječi
ἠρεμεῖν
; naime, suprotstavljena je
nepokretnom
, i treba se
čitati
κινητόν
–
pokrenut
. I nije čudno da se to nalazi na tom mje-
stu, jer su te knjižice s trećom protiv Gorgije s najviše pogrešaka.
Prije je Teofrast tu misao pripisivao Ksenofanu, ali neka bude i
Zenonova, Aristotel sva ta poglavlja pobija, premda ipak i sam
tvrdi da je bog jedan i vječan. Ali <on to> pobija, jer tumači kao
da je to rečeno o nekom tijelu; izražava to na kraju pobijanja,
pripisujući Zenonu: [298] »Sam, naime, kaže da je bog tijelo ili
ova sveukupnost ili nešto drugo što sam kaže«. Zenon to doi-
sta ne kaže izravno, nego Aristotel pretpostavlja da to slijedi iz
toga što ima oblik kugle; kaže naime: »Budući da je netjelesan,
kako će imati oblik kugle?« Čudno je zašto nije odlučio zdrobiti
i orfičko jaje iz kojeg su izašli bogovi. Sam Aristotel poznavao
je dvostruku spoznaju razuma: izravnu i okrenutu k sebi, jed-
nu – kad razum razabire drugo, drugu – kad <razum razabire>
sebe sama; nju su egipatski i hebrejski mudraci uspoređivali s
kuglom, govoreći da se ovaj sferični svijet nalazi u intelektual-
nom sferičnom <svijetu>, kotač u sredini kotača.«
36
I Parmenid,
kojeg navodi Aristotel, rekao je o samom bogu: »sa svih strana
sličan masi zaokružene kugle.« Rekao je da je sličan masi, a ne
da jest masa. A ta se sličnost sastoji u tome što božje mišljenje
počinjući od sebe u sebi završava, ne <mnogo> drugačije nego
što je sam Aristotel poučavao da kretanje nebeske sfere završava
u onome odakle se počelo kretati, da je isti i početak i kraj i zato
ga prikazuje vječnim.
Ni iz kakve nužde uveo je Aristotel, budući da je Zenon re-
kao da bog ima oblik kugle, da je on zato i tijelo. Srušilo se, dakle,
cijelo to pobijanje i stoga je propalo što god je upravio protiv
kretanja, mirovanja, konačnosti, beskonačnosti, protiv tjelesnog
oblika kugle, kao i ono što je raspravljao protiv nastajanja ili iz
sličnog ili iz nesličnog ili onog što je nastalo iz bića ili iz ne-bića.
A to da bog vidi, sluša i da ima ostala osjetila nije ništa drugo
nego metaforički izraženo božje spoznavanje koje se ništa ne ra-
36
Usp. Ez 1,16: rota in medio rotae.
15
20
25
30
10
5
