PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
31
Obrana Ksenofana
[na margini]
A početak ove rasprave neka bude napad na četvoricu naj-
većih muževa: Ksenofana, Parmenida, Zenona i Melisa. Oni
su, naime, prije Aristotelovih primjedbi bili vrlo slavni. Poslije
Aristotelovih ismijavanja bili su na porugu svim peripatetičari-
ma premda su raspravljali o teologiji i gotovo su isto jedan za
drugim prenosili o bogu: Ksenofan doista da je bog jedan, da
je
τὸ πᾶν
, ono sveukupno, ne-ograničeno, ne-neograničeno, ne-
pokrenuto, ne-mirujuće. Da je o tome izvijestio Teofrast, Aristo-
telov najdraži učenik, u spisima izvještava Simplicije, pristaša
tog istog Aristotela i njegov tumač, u drugom komentaru prve
knjige
Fizike:
»Teofrast izvještava da je Ksenofan iz Kolofona,
Parmenidov učitelj utvrdio da postoji jedno počelo ili jedno biće
sveopće, niti ograničeno niti neograničeno, niti u pokretu, niti u
mirovanju; on <Simplicije>, kad spominje to mišljenje, priznaje
da njegova <Ksenofanova> misao pripada drugim tumačenjima
i istraživanjima prije nego prirodnom istraživanju. Ksenofan je,
naime, rekao da je to jedno i sveukupno i sve bog.«
24
[296] – za
njega pokazuje da je jedan onim razlozima koje tamo dodaje. A
da je to istinito sam Aristotel priznaje u petom poglavlju prve
knjige
Mudrosti
: »No gledajući na sveukupno nebo kaže da je to
jedno sam bog.«
Ipak ne zato što taj nauk Aristotel ne bi odobravao (on sam
ga, naime, i prihvaća i velikim ga je trudom doradio), nego zato
jer mu se činilo da je, kao i Melis,
ἀγροικότερος
, neobrazovani-
ji
25
, nije se mogao suzdržati, a da ga ne proganja u cijeloj knjižici
u kojoj mu je to pripisao: Ako nešto jest, vječno je, ako je vječno,
beskonačno je, ako je beskonačno, Jedno je, ako je Jedno, slično
24
Nema grčkog citata; Usp. SIMP. in Ph.9.22.25 – 31 οὐ περὶ φυσικοῦ
στοιχείου λέγοντες οὗτοι͵ ἀλλὰ περὶ τοῦ ὄντως ὄντος. μίαν δὲ τὴν
ἀρχὴν ἤτοι ἓν τὸ ὂν καὶ πᾶν καὶ οὔτε πεπερασμένον οὔτε ἄπειρον οὔτε
κινούμενον οὔτε ἠρεμοῦν Ξενοφάνην τὸν Κολοφώνιον τὸν Παρμενίδου
διδάσκαλον ὑποτίθεσθαί φησιν ὁ Θεόφραστος ὁμολογῶν ἑτέρας εἶναι
μᾶλλον ἢ τῆς περὶ φύσεως ἱστορίας τὴν μνήμην τῆς τούτου δόξης· τὸ
γὰρ ἓν τοῦτο καὶ πᾶν τὸν θεὸν ἔλεγεν ὁ Ξενοφάνης·
25
Usp. ARIST. Metaph. 986b.27 ἀγροικότεροι.
5
10
15
20
25
