PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
27
5
Istu je stvar vrlo opširno potvrđivao na kraju knjige
O svijetu
gdje
mistički tumači pjesnička imena boga. Svjedoči da su takve bile
priče o Parkama i Orfejeve pjesme. Također je Hrizip, najslavniji
među stoicima, na taj način shvatio mnoge izmišljotine pjesnika,
kao da govore simbolički, kako to izlaže i odobrava Galen u tre-
ćoj knjizi
O mišljenjima Hipokrata i Platona
.
Ojačao je, dakle, iz tih početaka i razvijenijih <oblika> običaj
kod svih grčkih mudraca da, ako bi tko od njih htio nešto i pisati,
izmisli neki tajnovitiji put. Tako su rekli da sve nastaje: Tales iz
vode, Anaksimandar iz beskonačnog, Anaksimen iz beskonač-
nog i zraka. Anaksagora je k tome pronašao kaos i homeomerije
i oblikujući um; Empedoklo svađu, prijateljstvo, kuglu; Leukip i
Demokrit atome; Heraklit vatru, Ksenofan Jedno, konačno ili bes-
konačno, kuglasto. Parmenid Jedno nepokretno u ovoj pjesmi:
ἵπποι ταί με φέρουσιν
, »Konji me voze«
20
i u nimfi Hipsipili
21
koja ga [295] je poučavala o onome što se čita u ostalim njegovim
pjesmama. Isti smisao, kao i Zoroastrovi govori, imaju pitago-
rovski simboli i brojevi i matematički likovi koji izgrađuju ele-
mente, isti smisao <ima> sastav duše iz brojeva i harmonija. Da
bi se u tajnovitosti držale tajne, dodan je također način govora,
uređen u vidu pjesme i metafora, ili, ako bi govor bio u prozi;
kratke rečenice, koncizne, tamne. Takve su očito bile Heraklitove
(zbog njih je nazvan Scotinus
22
, Tamnim), Demokritove, Okelo-
ve, Timejeve i drugih, pa i Hipokratove.
Prvi je, dok je Pitagora još bio živ, njegove tajne otkrio Hi-
parh, i zbog toga je izbačen iz škole i na njegovo je mjesto postav-
ljen nepokretni stup, što prenosi Klement; njega su zatim, poslije
Pitagorine smrti, slijedili u otkrivanju prirodnih stvari: Okel u
otkrivanju političkih učenja; Metop, Teag i ostali. Teološke tajne
20
To je početak spisa Parmenidove pjesme ΠΕΡΙ ΦΥΣΕΩΣ.
21
Usp. ἐκεῖνο δὲ πρεσβυτικῆς εἶναι διανοίας καθορᾷν͵ καὶ οὐδὲ
ἀνθρωπίνης͵ ὡς ἐν τοῖς ποιήμασί φησιν͵ ἀλλὰ νύμφης Ὑψιπύλης τινός.
PROCL. in Prm 640.37 – 39
22
Usp. ARIST. Mu. 396b.19 – 20 Ταὐτὸ δὲ τοῦτο ἦν καὶ τὸ παρὰ τῷ
σκοτεινῷ λεγόμενον Ἡρακλείτῳ·
10
15
20
25
