PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
21
u Grčkoj prije Orfejeva puta u Egipat, prije Hermesa, čak i prije
Mojsija. Ali za našu stvar: Orfej je možda u Grčku prenio egipat-
sku teologiju, ali ne i druge znanosti, zato ga je cijela Grčka, zato
su ga pitagorovci i platoničari zvali teologom. Sigurno je da je on
tu teologiju zavio mnogim pričama, budući da od Olimpiodora
platoničara znademo da je on sve bogove izveo iz jednog jajeta.
Iz toga <jajeta> prvi je izašao
Fanes
10
, zatim Noć, zatim ostali. Το
je pak jaje i prije bilo slavno, kod Zoroastra, koji je iz njega, po
Plutarhu u
Ozirisu
, izdvojio 24 boga.
Običaj da se teologiju prenosi u pričama, započeο je Zoroaster,
Egipćani su ga prihvatili, a Orfej preuzeo. Poslije Orfeja mnogi su
ga drugi kod Grkâ slijedili, od njih su do nas došli samo Hesiod i
Homer. A zašto je Zoroaster utemeljio taj običaj, zašto su ga Egip-
ćani i Grci rabili, mislim da je proizašlo upravo od samoga Noe,
bez propisa i bez volje mudroga. On je, ako se Berosu može vje-
rovati, izašavši iz Arke sve znanosti povjerio spisima, a te spise
ostavio je Kaldejcima i Armencima, samo svećenicima, a ne dru-
gima, da ih čuvaju i da raspravljaju o njima. To je također učinio
poslije prešavši u Egipat i zatim u Italiju kod Oskâ i Etruščana.
Njegov sin Ham, boraveći prije u Kaldeji i Perziji, naselio se u
Egiptu gdje je isti očev običaj i uspostavio i čuvao: da se znanosti
ne bi proširile u puku. Taj Ham ili njegov sin nazvan je Zoroaster.
Njegovi sljedbenici bili su magi Kaldejaca i Perzijanaca i egipatski
svećenici; svi oni svoje nauke ili nisu saopćavali nikome iz na-
roda i čuvali su ih u tajnosti ili, ako su što spisima povjerili, njih
su pokazali u obliku zagonetki. Odatle stoji u riječima tog istog
Zoroastra:
δίζεο ψυχῆς ὀχετόν
, »Traži tok duše.«
11
,
μηδὲ κάτω
νεύσῃς
, »Ne naginji se prema dolje.«
12
. I druge takve zagonetne
<izreke>. Takvi su kod Trismegista
Pojava Poimandra
13
, i onaj
10
Usp. HERM. In Phdr. 162.6 – 7, Ἔνδον μὲν γὰρ ἐν τῷ ἀδύτῳ τῆς
Νυκτὸς κάθηται ὁ Φάνης· ἐν μέσῳ δὲ ἡ Νὺξ μαντεύουσα τοῖς θεοῖς·
11
Usp. ORAC. CHALD. Fragm. 110.1, Δίζεο καὶ ψυχῆς ὀχετόν;
12
Usp. ORAC. CHALD. Fragm. 163.1 i 164.1, Μηδὲ κάτω νεύσῃς
13
Usp. CORP. HERM. ἙΡΜΟΥ ΤΡΙΣΜΕΓΙΣΤΟΥ ΠΟΙΜΑΝΔΡΗΣ –
Petrić naslovljava kao
Pojava Poimandra
, jer se u početku spisa Poimander
iznenada pojavljuje.
5
10
15
20
25
