PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
17
mucanje, ludost, neznanje, bezumnost. Ali zašto se nije trebalo
zahvaliti Okelu, Teagu, Metopu, Arhiti, Hipokratu? Zašto nije
priznao filozofskom dušom, iz ljubavi prema istini, ono što je
od njih posuđivao. No ne bih htio, dok propovijedam da jedni-
ma od starih treba zahvaliti, a druge opravdavam, da se čini da
napadam Aristotela, da drugi ne bi optužili mene za ono što ja
njemu baš ne odobravam. Da nisam vođen mišlju da je Aristotel
napisao gotovo sve svoje knjige na brzu ruku i da ih prije smrti
nije dovoljno pregledao ili popravio i da ih je ostavio Teofrastu
da ih popravi, žestoko bih ga mrzio. Ali, jer tako želim vjerovati,
opravdavam nedosljednost tolikih onih pobijanja. Dovoljno sam
uvjeren da bi muž najbistrija duha i pronicljiva prosuđivanja da
je pregledao svoje knjige, učinio tolika i takva pobijanja umjere-
nijima i da bi ispravio njihovu nedosljednost.
Da su sačuvana djela, ili sva, ili bar više nego što ih imamo, onih
starih koje je on pobijao, ova bi stvar možda bila posve jasna. Ali iz
onih malobrojnih fragmenata koje nam je ostavila njihova, i ne ma-
nje naša, nepravedna sudbina i iz onoga što smo dobili predajomod
kasnijih pisaca i iz svjedočanstava samog Aristotela, donekle ćemo
pokazati, u kojim je stvarima <Aristotel> nepravedno i neprimjere-
no napadao stare. No to ćemo učiniti najpotpunije u suprotstavlja-
njima Platonu. Njegova su, naime, gotovo sva djela sačuvana. Kad
ih budemo istraživali bit će jasno koliko taj veoma veliki muž nije
htio biti suglasan sa starima i učiteljemPlatonom. Ali da bi tomoglo
biti korisnije, moramo ukratko ponoviti porijeklo znanostî.
Poznato je Filonu i Josipu
7
i drugima mnogim poznatim grč-
kim piscima da je poslije potopa među Kaldejcima Zoroaster
(bilo da je on bio Ham ili Hamov sin ili unuk) prvi njegovao ili
obnovio mudrost. Od Kaldejaca ju je Abraham, za koga se čini da
je bio u krvnom srodstvu sa Zoroastrom (kako smo šire pokazali
u prvoj knjizi naše
Riznice
<mudrosti>) prenio u Egipat. Iz Egip-
ta su je kasnije preko mora prenijela upravo četiri muža: Orfej iz
Leibetre
8
, Tales iz Mileta, Pitagora sa Sama, Demokrit iz Abdere.
7
Josephus Flavius
8
Usp.
PROCL. in Ti 3.168.10 – 14 Ὀρφεὺς δι΄ ἀπορρήτων λόγων
μυστικῶς παραδέδωκε͵ ταῦτα Πυθαγόρας ἐξέμαθεν ὀργιασθεὶς ἐν
Λεβήθροις τοῖς Θρᾳκίοις Ἀγλαοφάμω τελεστᾶ μεταδόντος ἣν περὶ
θεῶν Ὀρφεὺς σοφίαν παρὰ Καλλιόπης τῆς μη τρὸς ἐπινύσθη·
5
10
20
25
30
15
