11
[291]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK III. KNJIGA 1.
Neslaganje Aristotela s četvoricom starih teologa
U osam knjiga prethodnog sveska pratili smo slaganje Aris-
totela sa starim filozofima u svakom dijelu filozofije, kako smo
uvjereni, vrlo temeljito. U ovom svesku u drugih sedam knjiga
namjeravamo slijediti neslaganje istog s istima, sigurno s istim
naporom, a, kamo sreće, i s istim učinkom.
Koje, naime, neslaganje između tog muža i njegova učitelja
Platona očekujem da ću pokazati, za koje su Porfirije u sedam
knjiga, za koje su Simplicije, Boetije, Pico, Vimercato, <sve> veli-
ki ljudi, tvrdili da se potpuno slažu, pa su to također napisali ili
namjeravali napisati? Niti jednoga od njih spisi nisu došli do ka-
snijih naraštaja. Da ih je sudbina poštedjela i da im je život to dao,
ili bi bilo potpuno jasno da se oni slažu, ili bi me oslobodili ovog
napora, ili ove zablude. Mislim, naime, da ti muževi ili nisu mogli
održati obećanja, ili da je Aristotel jedno mislio, a drugo pisao, ili
da ja uopće nikada ništa, ni u kojoj stvari, nisam shvatio.
<Držim> da su oni, muževi velike snage duha i velike učeno-
sti kojima su se isticali, mogli daleko bolje, obilnije, jasnije, ukra-
šenije posvjedočiti o onoj istoj slozi o kojoj smo jadnošću i grubo-
šću <našeg> duha i mi sami <svjedočili >; ali o tome da ne postoji
nikakvo neslaganje između ta dva najveća filozofa i da Aristotel
ni u čemu nije htio misliti drugačije od Platona, smatram da nisu
mogli posvjedočiti. Na temelju kojih bih, naime, argumenata ili
povezivanja vjerovao da se to može učiniti, ako vidim da je Aris-
totel namjeravao ne toliko tumačiti svoje nauke, koliko obarati
nauke svih starih filozofa? A čini se da je one, iz čijih je nauka
crpio sokove svih svojih <nauka>, proganjao najjačom mržnjom;
na više ih je od 250 mjesta poimence ismijavao, a bez imena na
više od 1000 mjesta. Starije i sebi suvremene filozofe i druge po-
5
10
15
20
30
25
