7
[289]
TARKVINIJI MOLZI, BOŽANSKOJ ŽENI
Kom da knjižicu novu, mudru dadem
plavcem učenim grčkim izglačanu?
Da, Tarkvinijo, tebi. Ti si svikla
odveć ljubiti spise umnih glava.
1
Kome bih od svih ljudi mogao pohvalnije posvetiti svoja noć-
na istraživanja, nego tebi najučenijoj od svih žena koliko ih je, ko-
liko ih je bilo i koliko će ih biti. Ti nisi, kao što druge običavaju,
dodirnula knjige vrhom usana. Izvrsno znadeš ne samo talijanski
najuglađeniji jezik, nego i latinski i grčki. Na grčkom čitaš i razu-
miješ bez ikakva zapinjanja ne samo historičare i govornike, nego
i filozofe, kao i samog Platona koji je jednak Jupitrovoj rječitosti,
tako i bilo koje pjesnike, pa i Pindara. Grčki si, što može potaknuti
divljenje svih ljudi, naučila dok sam tri mjeseca predavao o Pla-
tonu. Na latinskom sastavljaš pjesme svih vrsta, na talijanskom
stvaraš stihove, o Jupitre, kako duhovite i oštroumne. Ti si izmje-
rila sva logička cjepidlačarenja. Ti si ispila moralnu filozofiju Plu-
tarhovu, Aristotelovu i Platonovu. Jako si napredovala u fiziolo-
giji. Katoličku si teologiju upila cijelim srcem. Da li da navedem
muziku svih rodova? U njoj ti se sav zbor, ne samo muzičara,
nego i muza, divi i čudi. Nitko od muževa izvrsnih u muzici ne
1
Petrićevu posvetu prepjevao je i Ivica Martinović u časopisu
Dubrovnik:
Kome od umnih darovati knjižicu,
grčkim plovućcem još glačanu, krasnicu?
Tebi, Tarkvinijo! Navika tvâ biše
zapise premudrih ljubiti – previše.
(Dubrovnik, god. VIII, 1997, br. 1–3, str. 37)
Usp. također: Catullus ,
Carmina
, 1
Cui dono lepidum novum libellum,
arida modo pumice expolitum,
Corneli tibi, namque tu solebas
meas esse aliquid putare nugas.
5
10
20
15
