PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
13
20
15
25
10
5
znate autore pobija, njih više od 46, osim onih koje obara u
Re-
torici
i
Poetici
: Talesa, Anaksimandra, Anaksimena, Anaksagoru,
Hermotima, Diogena, Ksenofana, Parmenida, Zenona, Melisa,
Empedokla, Heraklita, Leukipa, Demokrita, Protagoru, Gorgiju,
Leofana, Antifonta, Ksuta, Parona, Likofrona, Alkmeona, Hipa-
sa, Hipona, Kritiju, Sijenesija, Poliba, Hipokrata s Hija, Eudoksa,
Aristipa, Epiharma, Kratila, Eurita, Speuzipa, Homera, Hesioda,
Euripida, Sofokla, Isokrata, Herodora, Herodota, Ktesiju, Pitago-
ru, cijele sljedbe: pitagorovce, antistenovce, Megarane, Sokrata
i više nego ikog drugog – Platona, učitelja kojega je poimence
napao na 60 i možda još više mjesta. Tako se svidjelo tom čo-
vjeku, koji se svima rugao
5
, kako je prenio Elijan, neopravdano
napadati onog časnog starca, čijim se obilnim mlijekom nauka
udebljao, izbaciti ga iz škole i bezobraznim ga spisima osuditi za
cijelu vječnost.
Kod Grka su prvi Ksenofan i Parmenid počeli pobijati miš-
ljenja drugih. Platon je optuživao sve sofiste, nijednog od fi-
lozofa osim dvojicu: Anaksagoru i Heraklita. Aristotel je (i u
tome suprotan Platonu) sve filozofe, nijednog od sofista osim
dva: [292] Protagoru i Gorgiju, ne samo optuživao, nego i napa-
dao najgorim predbacivanjima. Za filozofiju Empedokla i svih
starih kaže da muca; Ksenofana i Melisa zove
ἀγροικότεροι
,
sirovima, Parmenida imenuje
vidom obdarenijim
, kao da su dru-
gi bili slijepi; njihova mišljenja drži
παιδικαί
, djetinjastima. Za
Anaksagoru i ostale izjavljuje da su se izjašnjavali
λίαν ἁπλῶς
καὶ ἀσκέπτως
, odviše jednostavno i nepromišljeno. Vrlo čes-
to za njih kaže da su
εὐήθεις, ἀρχαῖοι, ἀρχαιότεροι
, glupi,
5
Usp. AEL. VH 3.19.7 – 10 καὶ μωκία δέ τις ἦν αὐτοῦ περὶ τὸ
πρόσωπον͵ καὶ ἄκαιρος στωμυλία λαλοῦντος κατηγόρει καὶ αὕτη τὸν
τρόπον αὐτοῦ. πάντα δὲ ταῦτα ὡς ἔστιν ἀλλότρια φιλοσόφου͵ δῆλον.
