PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 1.
35
nebu; priječi u mnogim njezinim vječnim dijelovima: nebesima,
zvijezdama; priječi u mnogim njezinim dijelovima koji trpe na-
stajanje: u zraku, vodi, zemlji. Ne priječi u njihovim
28
malobroj-
nim, najmanjim, sićušnim dijelovima svijeta. Nije se smjelo ove,
ne mnoge, sićušne <dijelove> pozvati za usporedbu s najvećim
Bogom. Znao je to Ksenofan po Aristotelovu priznanju: »Da se,
naime, mnogo drugog u skladu s cijelim osjetilom pojavljuje, a
nije pobio razlog da to nastaje.« Nije rekao <Ksenofan> da je to
mnogo ono Jedno, nije tvrdio da to mnogo ne nastaje. Zašto se,
dakle, Bog, onaj jedan, tolikim i takvim smicalicama pobija? Da
je Ksenofan rekao o mnogom, koje se pojavljuje osjetilima, da je
jedno, da ne nastaje i da je vječno, cijelo bi Aristotelovo pobija-
nje bilo umjesno, ali, budući da to onaj <Ksenofan> ne kaže, i
budući da je ono Jedno Bog, prigovori su neumjesni. Što priječi
da mnogo nastaje i propada iz bića uvijek u biće? Što priječi da
tijela nastaju iz drugih i da opet propadaju. Što priječi da posto-
jeće nenastalo ima kraj i početak? »I da se ono što vječno posto-
ji međusobno ograničava?«, kao npr. nebeska tijela i elementi?
Što priječi da je cijelo doista nenastalo i beskonačno, a ono što
u njemu nastaje, da je ograničeno početkom i krajem rađanja? I
ἐπεὶ εἰ καί ὡς αὐτὸς λέγει, ἕν ἐστι, καὶ τοῦτο σῶμα ἔχει, ἀλλ’
ἑαυτοῦ μέρη
. »Jer ako, kako sam kaže, Jedno jest i to ima tijelo,
drugo su njegovi dijelovi«. Tko sumnja da je to istinito o tjele-
snom svijetu? No Ksenofan je govorio o jednom bestjelesnom,
koje nema nikakve dijelove, niti slične, niti neslične. Nije dakle
trebalo ubaciti: »Ako je nadalje vječno i beskonačno, kako će biti
jedno postojeće tijelo?«
29
[297] Niti je trebalo dodati: »Ako pak
nema niti tijelo, niti širinu, niti dužinu, kako će biti beskonač-
no?«
30
Naime, budući da je onaj bog bez početka, bez kraja, bes-
konačan je po Aristotelovoj definiciji beskonačnog. Ni to se ne
tiče stvari: »K tome jedno koje postoji, ne će biti besmisleno, ako
28
Tj. zraka, vode i zemlje.
29
Nema grčkog, usp. ARIST. Xen. 976a.21 – 22 ἔτι εἰ ἀΐδιόν τε καὶ
ἄπειρόν ἐστι͵ πῶς ἂν εἴη ἓν σῶμα ὄν;
30
Nema grčkog, usp. ARIST. Xen. 976a.28 – 30 εἰ δὲ μήτε σῶμα μήτε
πλάτος μήτε μῆκος ἔχον μηδέν͵ πῶς ἂν ἄπειρον ἂν εἴη;
5
10
15
20
25
30
