PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
269
10
5
No ono što je dodao nije istinitije: »Niti o mijenjanju, niti o
povećavanju, na koji su način u stvarima.«
21
Naime na ovaj je
način u neprekinutom govoru pisao u
Timeju
o rastu i njegovoj
suprotnosti i također o hranjenju: »Ono što nazivamo krvlju hra-
na je mesa i cijelog tijela. Odatle ispunjavaju pojedini oplahnu-
ti <dijelovi> sjedište ispražnjenoga. Način punjenja i pražnjenja
je poput sveukupnosti kojoj pripada pomicanje kojim se svako
srodno kreće prema sebi; okolina uistinu izvana nas uvijek ra-
stače i raspodjeljuje šaljući srodno prema svakoj srodnoj vrsti.
Mali dijelovi krvi
22
opet, raspršeni u nama i kao obuhvaćeni od
neba, koje je stvoreno poput živoga bića, prisiljeni su oponašati
pokretanje sveukupnosti. Kada, dakle, k srodnom biva nošeno
svako pojedino od onoga što je unutra podijeljeno, ostaje prazno,
a zatim ga odmah <krv> ispunjava. Kad više otječe nego utječe,
sve se topi, a kada manje <otječe>, povećava se.«
U
Fedonu
također <piše> o toj stvari: » Mislio sam prije toga
da je svakome jasno zbog čega čovjek raste: da <raste> zbog toga
što jede i pije, jer iz hrane od mesa doista nastaje meso, od kostiju
21
Nema grčkog, usp. ARIST. GC 315a.32 – 33, ἔτι οὔτε περὶ ἀλλοιώ-
σεως οὔτε περὶ αὐξήσεως͵ τίνα τρόπον ὑπάρχουσι τοῖς πράγμασιν.
22
Petrić ima ἄναιμα i tako prevodi:
exanguia,
kritičko izdanje donosi:
ἔναιμα – s krvi.
15
