PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
277
5
ono što izlazi«, ponavlja ona tri roda: »Sada pak treba razabra-
ti trostruke rodove; jedan
što
nastaje, drugi
u čemu
nastaje, treći
čemu sličnim učinjeno
nastaje ono što nastaje;«; time je naznačio
materiju onim:
u kojem nastaje
; tim svojstvom ju je uskoro također
proglasio sličnommajci: »prihvaćeno od majke« i »majku prihva-
tilište«.
Kasnije zaključujući: »Treći opet rod koji postoji uvijek – onaj
umještanja, nikada ne prihvaća propadanje, pruža sjedište svemu
štogod nastaje, neosjetilno dohvatljiv nekim jedva vjerojatnim,
nelegitimnim mišljenjem.« Jasno ovdje tumači što je htio s tim
imenom
χώρας
,
umještanja
, kad kaže:
pružajući sjedište svemu što
nastaje
. A što je to što nastaje? Forme bez sumnje koje <naziva>:
μίμημα παραδείγματος, ἀφομοιούμενον, ἔκγονον
,
ἐκτύπωμα,
ὁμώνυμον
25
,
ὁμοιόντε ἐκείνῳ, δεύτερον͵ αἰσθητὸν γεννητὸν͵
πεφορημένον, ἀεὶ γιγνόμενον ἐν τινὶ τόπῳ καὶ πάλιν ἐκεῖθεν
ἀπολλύμενον͵
otisak predloška, slično, porod, umjetno oblikovano,
homonimno, slično njemu, ono drugo, osjetilno nastalo, ono otpalo što
uvijek nastaje na nekom mjestu i opet od tamo propada
.
Materiju je, dakle, nazvao
χώρα
,
umještanjem,
u onom znače-
nju koje je izrazio <riječju>
prihvatilište
,
majka
,
sjedište
– ne tijela,
nego formi koje nastaju, uistinu ne drugačije, nego kasnije Ari-
stotel. No potpuno je drugo reći:
mjesto formi
i
mjesto tijela
.
25
Usp. PLATO, Ti. 52.a.5 – 7.
10
15
20
