PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
283
5
Iz sličnog nastojanja bilo je i ono, što kaže: »sasvim srodno
u onim knjigama koje se zovu
O filozofiji
, da je živo biće učinio
iz ideje Jednoga i iz prve dužine, širine i dubine i drugo na sli-
čan način.«
27
Budući da te knjige nisu sačuvane, a u onima koje
su sačuvane ne otkriva se da je Platon nešto takvo napisao, us-
poređujući s već raspravljenim mjestima, s dobrim se razlogom
može i treba vjerovati da je i taj Platonov smisao bio od Aristote-
la iskrivljen i izokrenut.
Jasno je iz sačuvanih knjiga da je netočno ono što dodaje: »Za
brojeve su govorili da su same forme i počela stvari.« Znamo,
naime, da je Platon utvrdio da počela svih bića nisu brojevi, nego
bit,
οὐσία
– isto, drugo, mirovanje i kretanje – i ideje, a <počela>
elementarnih tijela: trokuti, pravokutni i istokračni; nigdje se ne
otkriva da je on brojeve postavio kao počela. Stoga je cijelo to
mjesto bilo neistinito iskrivljeno.
U knjizi
O osjetilu
, u 2. poglavlju isto to mjesto čerupa: »Jer
doista ako bi <vid> bila vatra, kako kaže Empedoklo i kako je
pisano u
Timeju
a gledanje bi se događalo kao kad svjetlost izlazi
iz svjetiljke, zašto gledanje ne bi zamjećivalo i u tami? Sasvim je
uzaludno reći da se svjetlost koja izlazi gasi u mraku, kako kaže
27
To je citat – nema grčkog, dodan kurziv, usp. ARIST. de An. 404b.18
– 21 ὁμοίως δὲ καὶ ἐν τοῖς περὶ φιλοσοφίας λεγομένοις διωρίσθη͵ αὐτὸ
μὲν τὸ ζῷον ἐξ αὐτῆς τῆς τοῦ ἑνὸς ἰδέας καὶ τοῦ πρώτου μήκους καὶ
πλάτους καὶ βάθους͵ τὰ δ΄ ἄλλα ὁμοιοτρόπως·
10
15
20
