PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
289
5
Platon je uistinu mnogim riječima objasnio ovu misao o disa-
nju: »Svaka životinja oko svoje krvi i vena posjeduje toplinu, kao
da u sebi ima neki unutarnji izvor vatre«; »Budući da postoje dva
izlaza, jedan kroz tijelo prema van, a drugi kroz usta i nosnice.«;
malo prije je rekao: »i sve to drugo doista je učinio da sad nježno
utječe u lijevak, naime, kao zrak, a sad da istječe iz lijevka, kao
da je <mreža>
30
tijelo rijetko, unutra kroz njega i opet van; a da
pripadajuće zr
1
ke u vatri slijede, dok zrak struji na obje strane.«
Zatim: »Jer ništa nije prazno u što bi moglo ući nešto od onoga
što je nošeno, a dah biva nošen iz nas van; ono što poslije slijedi
svakome je jasno, da ne ide u prazno, nego da gura iz sjedišta
ono susjedno.« »Gurnuto pak tjera uvijek ono susjedno i zbog te
nužnosti sve izgurano ulazi na sjedište onamo, odakle je dah iza-
šao, i ispunjava ga te slijedi za dahom; i to biva sve istovremeno
kao što se okreće kotač, jer ne postoji ništa prazno.« Napokon za-
30
Petrić nije preveo riječ πλέγμα. Usp. Ficinov prijevod tog mjesta:
»Idque omne alias in convexa incurvaque confluere molliter quasi aer illic
sit effecit, alias autem convexa incurvaque ipsa refluere. Rete vero quo-
niam rarum sit corpus penetrare per ipsum rursusque emergere. Radios
autem ignis interiores successione continua subsequi in utramque partem
aere transeunte. Prevedeno prema Ficinovoj sugestiji – rete.« Usp. Plato,
Translatus et commentatus per Marsilem Ficinum, Venezia 1491. str. 260v.
– 261r.
10
15
