PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
295
5
isto je tako smiješno, jer Platon u cijeloj toj raspravi uopće ništa
nije niti rekao niti nagovijestio o toj skrivenosti.
Aristotel dodaje: »Besmisleno je također da je disanje ulazak
topline, pokazuje se, naime, suprotno.« No Platon je i rekao su-
protno: »Gurnut uistinu u vatru grije se, a hladi se izlazeći.« Na-
ime, ono što ulazi, budući da pada na sjedište vatre, bez sumnje
se grije, a ono što izlazi, budući da ga hladniji zrak izvlači, hladi
se – kome je to dvojbeno? Isto misli Aristotel; no, premda je istog
mišljenja kao i Platon, zašto ga čerupa?
U 6. poglavlju dodaje ovim riječima: »No ne treba držati da
to nastaje zbog hranjenja, kao da se hrani dahom unutrašnje
vatre.« Iz onog nastavka čini se da je govor usmjeren protiv Pla-
tona. Ali ništa takvog nije napisao. Platon je doista rekao o toj
misli, koju Aristotel tumači u najbližem 8. poglavlju, ali o ovome
ništa. Stoga, ako je protiv Platona zavitlan taj govor, to je učinje-
no pogrešno, a ako nije protiv njega, ništa od toga nije nužno da
mi ovdje iznesemo.
Za sva mjesta koja je Aristotel do sada poimence pobijao iz
Timeja
– pokazali smo da su bila pobijana krivo i zlonamjerno i
protiv jasne Platonove misli.
Drugo mjesto iz
Fedona
čerupa u 2. knjizi
Meteorologije
, u 2.
poglavlju: »Što je uistinu u
Fedonu
napisano o rijekama i moru,
nemoguće je.« No taj sofizam je bezvrijedan i djetinjast. Ono je,
naime, mit, ne samo o moru i rijekama u Tartaru, nego također
o zemlji, o podzemlju, o kaznama umrlih i sam ga je Platon ime-
10
15
20
25
