299
[349]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK III, KNJIGA 7.
Rješenje onoga što je Aristotel
prigovorio Platonu u praktičkoj filozofiji
Dosada smo s velikim trudom i gotovo s mučninom slijedili
što je Aristotel netočno prigovarao Platonu kako u božanskim,
tako i u prirodnim stvarima. Sada nam je namjera baviti se onim
što je učenik pobijao u političkoj filozofiji koju je učitelj prenio, i
odvagnuti kolikom je to snagom i s kolikim razlogom napao.
U posljednjoj glavi prve knjige
Politike
napisao je, dakle, na
ovaj način: »Niti je ista suzdržljivost muškarca i žene, niti hra-
brost, niti pravednost, kako je mislio Sokrat, nego je ona hrabrost
vladalačka, a ova je pomoćnička. A slično drži i o ostalima.« To
se pak Sokratu u petoj knjizi
Države
činilo na ovaj način: »Pri-
znajete li da po naravi svatko treba raditi ono što je njegovo.« I:
»Druga se priroda treba brinuti za drugo.« Iz toga izvodi da su
muškarac i žena iste, a ne druge naravi i da se ni u čemu drugom
međusobno ne razlikuju, osim u tome što muškarac oplođuje, a
žena rađa. Dakle, budući da su iste naravi, istom trebaju biti po-
učavani. Svakako je istinita manja premisa, budući da se muška-
rac i žena razlikuju samo spolom, a ne vrstom, tjelesnim oblikom,
ne dušom, razumom duše, prosudbom, pamćenjem, srditošću,
5
10
20
15
