PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
307
20
15
10
5
stvari dokinulo ono
moje
i
tvoje
, a to su: imetak, časti, žene, djeca.
Takvo jedinstvo ne uništava državu, nego je čuva. I Aristotelo-
va se zamjerka čini iskrivljenom, jer se on u cijelom pobijanju
usmjerio na to da uzme u obzir broj ljudi.
Naime, i posljednji se razlog odnosi na to: »Jasno je i na drugi
način da nije bolje tražiti preveliko jedinstvo države, jer kuća je
više samodostatna nego jedan sam, a grad više nego kuća.« Ali
to nije pravi Platonov smisao. A to što kaže: »Grad se ne sasto-
ji od sličnih«, Platon je također znao, jer kaže da državu tvore
tri staleža ljudi:
τὸ θητικόν
: onaj koji radi, u koji ubraja seljake,
umješnike, nosače, gostioničare, trgovce;
ἐπικουρικόν
: onaj koji
pomaže, kojem pripadaju borci i
φυλακτικόν
: onaj koji čuva, u
kojem su čuvari zakona, službenici, suci i svećenici. Ta dva sta-
leža drži dostojnima naziva građana, jednako kao Aristotel, koji
je od njega to uzeo u sedmoj knjizi, devetom poglavlju: »Seljaci,
naime, i umješnici i svi pomoćnici moraju biti u državama, a di-
jelovi države su ratnički i savjetodavni.« Dakle, Aristotelovo je
zabadanje potpuno iskrivljeno.
U drugom poglavlju uvodi drugo, vrlo dugačko zabadanje
koje ćemo jedno po jedno raspraviti po poglavljima. Prvo je što
se tiče riječi
πάντες
, svi – kad kaže: »Kad bi svi zajedno govorili
moje
i
ne moje
«. Tu kaže da je značenje te riječi homonimno i dvo-
značno, jer svi su, ili pojedini građani svaki za sebe
ὡς ἕκαστος
,
ili svi istodobno, i da bi možda bilo lakše da država bude jedna,
kad bi
πάντες ὡς ἕκαστος
, svi pojedini govorili
moje
i
ne moje
.
25
