PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
297
novao mitom gotovo na njegovu početku: »Ako, naime, treba
pripovijedati mit, lijep i dostojan da ga se čuje.« A također i na
kraju: »Stoga ja uistinu već dugo razvijam mit.«
Niti na početku tog mita niti na kraju, nije stavio ono što je
u
Gorgiji
dodao:
λόγος͵
logično obrazloženje, da bi naznačio ne
samo da je to mit, nego također da ga treba držati obrazloženjem.
Tako je, naime, napisao: »Čuj, kažu, vrlo lijep govor za koji ćeš ti
misliti da je mit, kako mislim, a ja ga držim obrazloženjem. Naime
da ti kažem istinito što sam kanio reći.« Tako i u
Protagori
: »O toj
stvari, [349] Sokrate, ne ću ti više pričati mit nego obrazloženje.«
Platonov način poučavanja
[in margine]
Tim dodatkom:
obrazloženje
razlikovao ih je od jednostav-
nog mita. Tako ga je shvatio Olimpiodor u tumačenju njegova
<Platonova> mjesta. Kaže da se Platon, kad hoće uzbuditi um
ili razum onih koji čitaju, poslužio čvrstim razlozima, kad pak
<hoće uzbuditi>
δόξαν
, mnijenje – istinitim primjerima; kada
maštu – mitovima
34
– jedanput u
Fedonu
, drugi put u
Simpozi-
ju
i
Protagori
i
Gorgiji
. Budući da je to, dakle, u
Fedonu
o moru
i rijekama, po Platonovu otvorenom i ponovljenom priznanju,
mit, djetinjasto je pobijanje i sasvim nedostojno Aristotela, tako
ozbiljnog filozofa. A to su svi u Aristotelovoj prirodnoj filozofiji i
lažljivi i netočni i nepouzdani sofizmi protiv Platona.
KRAJ
34
Usp. OLYMP. in Grg. 46.6.23 – 28 καί φησιν ὁ Πλάτων ὅτι εἰ
βούλει κατὰ νοῦν ἐνεργῆσαι͵ ἔχεις ἀποδείξεις ἀδαμαντίνοις δεσμοῖς
θηραθείσας͵ εἰ δὲ κατὰ δόξαν͵ ἔχεις ἐνδόξων προσώπων μαρτυρίας͵ εἰ
δὲ κατὰ φαντασίαν͵ ἔχεις μύθους ἐγείροντας ταύτην͵ ὥστε ἐκ πάντων
ἔχεις τὸ συμφέρον.
5
10
15
20
