PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
305
20
15
10
5
30
Cilj je te države po Platonu da država bude što jedinstveni-
ja, što mu Aristotel zamjera: »Govorim pak da je ponajbolje da
čitava država bude jedna, jer tu hipotezu prihvaća Sokrat.« Ari-
stotel ne odobrava taj razlog, jer on sam kaže: Što je najbolje, to
štiti državu. A to da je država jedinstvena ne samo da je ne štiti,
jer je i upropaštava:
»Ipak, jasno je da, kad država postane i sve
više postaje jedna, nije više država«. To dokazuje: »Država je,
naime, po naravi neko mnoštvo, a postajući sve jedinstvenijom
nastat će od države kuća, a od kuće čovjek.« Primjedba je doista
oštroumna, kao da Sokrat nije htio da je država neko mnoštvo
ljudi, koje se razlikuje s obzirom na zadatke, koje nije jedinstve-
no tijelom, nego načinom mišljenja i slogom,
ὁμονοίᾳ
i jednim
duhom.
Ako Aristotel to ne želi, neka mu bude njegova država. A
Sokrat je mislio da njegova država mora biti jedinstvena jednim
duhom, ako se iz nje ukloni ono
moje
i ono
tvoje
; jer ni iz kojih
drugih razloga ne nastaju u državama sukobi, parnice, nemiri,
ubojstva, građanski ratovi, kako to s mnogo riječi poučava i sam
Aristotel u četvrtoj knjizi, nego zbog imetka, časti, žena, sinova
mojih i tvojih; pa ako se uklone ta dva pojma, uklanjaju se i sva
ona zla.
Aristotel želi i slogu u sretnoj državi, a smatra da se ona po-
stiže ako bi usadio vrline u duše građana. Ipak nije zadovoljan
samo s njom, nego propisuje i javne zajedničke gozbe službeni-
ka i vojnika; također hoće, da oni, koji kad odrastu [351] trebaju
biti primljeni u te stupnjeve, imaju dječačke gozbe, gimnastičke,
književne, muzičke i likovne javne igre
1
, da se bolje upoznaju i
iz tog poznanstva izvuku prijateljstvo – iz takvog će prijateljstva
uslijediti sloga i jedinstvo građana. Platon želeći u svojoj državi
to isto jedinstvo smatra da će biti veće i čvršće, ako bi se iz svih
1
Usp. Arist. Pol 1337b.23 – 28 ἔστι δὲ τέτταρα σχεδὸν ἃ παιδεύειν
εἰώθασι͵ γράμματα καὶ γυμναστικὴν καὶ μουσικὴν καὶ τέταρτον ἔνιοι
γραφικήν͵ τὴν μὲν γραμματικὴν καὶ γραφικὴν ὡς χρησίμους πρὸς τὸν
βίον οὔσας καὶ πολυχρήστους͵ τὴν δὲ γυμναστικὴν ὡς συντείνουσαν
πρὸς ἀνδρείαν· τὴν δὲ μουσικὴν ἤδη διαπορήσειεν ἄν τις.
25
