PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
311
20
10
5
tiče.« To je istinito za ljude odgojene po našim običajima i ured-
bama, i primjer izvrsno odgovara: »Kao što u službama ponekad
lošije služe mnogi pomoćnici, nego malo njih; a rađa se tisuću
sinova svakom od građana, ali ne kao svakom pojedinom, nego
je slučajnom jednako slučajni sin.« Ali za Platonovu državu ne
vrijedi:
ὥστε πάντες ὀλιγωροῦσιν
, »tako da će svi jednako za-
postavljati«. U njoj će se očevi isticati ne samo imenom otaca,
nego i djelima, a sinovi <djelima> sinova, braća bratskim. Platon,
naime kaže: [352] »Određuješ li im zakonom samo vlastita ime-
na, ili <određuješ> da izvršavaju sva djela u skladu s tim ime-
nima: prema očevima onako kako to nalaže zakon o poštivanju
očeva i marljivoj brizi, i da je poslušan roditeljima?« U toj tako
ustrojenoj državi primjer mnogih pomoćnika nije na mjestu. No
ovo drugo: »Kao kad je nekom od nas povrijeđen prst, to osjeća
cijelo jedinstvo tijela koje je upravljeno prema duši u onaj jedan
red njezinog dijela koji je prvi i cijelo je istovremeno osjetilo bol,
iako je trpio samo jedan njegov dio.«
Niti na onommjestu to što dodaje: »Osim toga, tako svaki od
građana kaže
moj je
za onoga komu je dobro, prije nego za onoga
kome je loše, npr.
moj
prije nego od
onog drugog
.« ne postoji:
ἢ
τοῦ δεῖνος
,
ili
od onog drugog
, naime nitko ne će reći:
τοῦ δεῖνος
,
od onog drugog
, nego svi
moj
. I nigdje u Platonovim riječima nema
15
