PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
317
15
A ako se to ipak dogodi, [353] »Dat ćemo državi to dijete kao
kopile, nezakonito i neposvećeno.« Tim zakonima zabranjuje sve
ono što kaže Aristotel: Od svega najnedoličnije ocu sa sinom i
bratu s bratom.
Nije istina ni to što dodaje: »da zabranjuje snošaj ni iz kojega
drugog razloga nego zbog toga što bi naslada bila suviše snaž-
na.« To je Platon, naime, zabranio zbog nedoličnosti, kako smo
upravo vidjeli. Nije istina ni to »da je mislio da ni po čemu nije
važno je li to otac ili sin ili braća međusobno.« Dapače, Platon je
smatrao da je to vrlo važno kad zabranjujući kaže: »osim s kćer-
kom, majkom, kćerinim kćerima i starijom majčinom rodbinom,
žene pak <mogu> sa svima, osim sa sinom, ocem i njegovim sta-
rijim i mlađim rođacima.« I odmah kaže koji su to i kako se po-
znaju. Netočno je, dakle, Aristotel to njemu pripisao: da je Platon
smatrao da to uopće nije važno.
Nadalje, to što kaže da je ratarima korisnije učiniti zajednič-
kima žene i djecu
4
, nego borcima, jer će se manje voljeti, a takvi
bi trebali biti podanici za poslušnost koji ne teže za prevratom,
netočna je pretpostavka da je među ljudima, kojima je to zajed-
ničko, manja ljubav. Za tu ljubav i sam kaže da je najveće dobro
za države: »Smatramo da je državama prijateljstvo najveće od
dobara, jer ćemo tada najmanje podizati bune.«
4
Usp. ARIST. Pol. 1262a.40 – b.4
5
10
20
