PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
325
20
15
5
ali kad ostavi jednom od sinova, uvijek ostaje isti, kakvi su u
današnje vrijeme feudi prvorođenih. Da je Platon to htio, jasno
svjedoče njegove riječi: »Koliki nam je broj sada raspodijeljenih
ognjišta, toliko ih treba uvijek biti: da ih uopće ne nastaje manje
i više.« Nadalje dodaje: »Tko ždrijebom dobije dio, neka ostavi
samo jednog nasljednika kuće, među svojim sinovima onoga ko-
jega će sam najradije htjeti.« To isto Aristotel nalaže o poljima, a
za ostale sinove savjetuje tako, kako je Platon tamo darežljivije
propisao. Taj Aristotelov prigovor nije opravdan.
Zatim ga optužuje da je propušteno reći koliku imovinu tre-
baju imati državni službenici – što onda? Koliku i ostali građa-
ni. Niti je istina kad Aristotel kaže: »jer dopušta da sva imovina
bude veća, sve do peterostruke.« Naime, Platonove riječi glase:
»Dopustit će steći dvostruko i trostruko, sve do četverostrukog,
6
a ako tko stekne više, zapovijeda da <imovina> bude iznesena
iz države i predana bogovima.« Opet, dakle, Aristotel pogrešno
prigovara: »Zašto to donekle nije tako kod zemlje?« Zato jer želi
da ona prva podjela uvijek ostane čvrsta, zbog razloga koje je na-
veo i kojima se u ničemu nije usudio suprotstaviti. A to što kori
da su dozvoljene dvije kuće: »Teško je obitavati u dva doma.«
– to je pak smiješno, jer vrlo je ugodno dva doma i imati i stano-
vati u njima naizmjence.
6
Grčki citat je skraćen, a latinski prijevod citata je u nastavku pro-
mijenjen u odnosu na kritičko izdanje. Usp. nastavak citata: PLATO, Lg.
744.e.5 – 745.a.3 πλείονα δ΄ ἄν τις κτᾶται τούτων͵ εὑρὼν ἢ δοθέντων
ποθὲν ἢ χρηματισάμενος͵ ἤ τινι τύχῃ τοιαύτῃ κτησάμενος ἄλλῃ τὰ
περιγιγνόμενα τοῦ μέτρου͵ τῇ πόλει ἂν αὐτὰ καὶ τοῖς τὴν πόλιν ἔχουσιν
θεοῖς ἀπονέμων εὐδόκιμός τε καὶ ἀζήμιος ἂν εἴη·
10
