PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
331
15
5
stavljati između izabranih izabrane službenike«, to je, doduše,
moguće, ali ako to budu dobro odgojeni i dobri muževi, građa-
ni neće izabrati loše, niti će se suprotstavljati dobrima. A ako to
ipak učine, to neće nanijeti toliku štetu koliku biranje službenika
ždrijebom, jer ždrijeb može postaviti i sve loše. Cjelokupna je
optužba u tom poglavlju lažna i neosnovana.
To što tvrdi u sljedećem poglavlju o peterostrukom posjedo-
vanju dobara: »Da je pet puta veću od najmanje svakom dopu-
šteno steći.«
7
– nije istina. Već smo pokazali da je Platon htio da
bude četiri puta veća.
U posljednjem poglavlju također kaže da je Platon izmislio
»zajedništvo žena, djece i imovine i zajedničke gozbe žena.« – to
je potpuno lažno, jer su u Sparti po Likurgovim zakonima žene
imale zajedničke gozbe i bile su u određenoj mjeri zajedničke,
što je vidljivo iz Plutarhova Likurga. Čini se da je Platon obliko-
vao čitavu svoju državu po uredbama tog Likurga, ili barem po
Protagorinim knjigama, što je nekada prenosio Aristoksen, kako
piše Diogen Laertije.
8
Nije dakle Platon izmislio to zajedništvo.
Toliko o trećoj knjizi
Politike
.
U četvrtom poglavlju četvrte knjige Aristotel optužuje So-
krata da je govorio »vješto, ali nedostatno«, kako kaže, jer »Kao
da je svaka država nastala zbog nužnoga a ne zbog dobra.« I
drugo: »Borilački dio ne pridodaje prije nego što se područje ne
poveća i on, kad zarate susjedi, [356] ne krene u rat.« Platon zai-
sta tim redom nastupa u drugoj knjizi
Države.
Ali zašto bi to bilo
rečeno više
κομψῶς
, vješto nego
ἱκανῶς
, dostatno, čini se da se
7
Citat je Petrić preuredio. Aristotel zapravo kaže: πλεῖον δὲ τοῦ
πενταπλασίαν εἶναι τῆς ἐλαχίστης μηδενὶ τῶν πολιτῶν ἐξουσίαν εἶναι
κτήσασθαι. ARIST. Pol. 1266b.6 – 7
8
Usp. DIOGENES LAERTIUS, Vit. 3.37.10 – 38.1 ἣν Πολιτείαν
Ἀριστόξενός φησι πᾶσαν σχεδὸν ἐν τοῖς Πρωταγόρου γεγράφθαι
Ἀντιλογικοῖς.
10
20
25
