PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
337
20
15
25
10
5
ne govori kakva će biti, niti od čega će biti sastavljena, jedino
što kaže: »da je postavljen prema lakonskom uređenju onaj koji
je svadljiv i častoljubiv «. Stoga se ovdje nikako ne može isticati
da ona najbolja prelazi u ovu lakonsku, niti bi to itko, kad bi i
pokušao, mogao opravdano izložiti prema Aristotelu, koji tvrdi
da je lakonsko uređenje sastavljeno od aristokracije, oligarhije,
demokracije i kraljevine. Kod Platona, nijedan se trag kraljevine
ili demokracije [357] ne nazire u onoj najboljoj promijenjenoj dr-
žavi.
Kasnije Aristotel drugom optužbom optužuje učitelja: »K
tome ne kaže za tiraniju hoće li se mijenjati ili ne će.« Pa što onda?
Platonu nije bila namjera razmotriti sve promjene državnih ure-
đenja. Dovoljno mu je bilo da izloži promjenu one najbolje koju
je poduzeo oblikovati. Ako nije izložio promjenu tiranije ili ne-
kog drugog uređenja, pa što onda? Nema razloga zbog kojeg bi
Aristotel rekao: »jer po njemu<tj. Platonu> treba <doći> u prvo i
najbolje.« Kako se može reći da je to po njemu, kad on nije ni na-
govijestio nešto takvo? Ne znam je li Aristotel mogao reći da se
tiranija mijenja u tiraniju, kao što se u Sikionu Mironova tiranija
promijenila u Klistenovu tiraniju. Tako se, naime, mijenja osoba,
a ne oblik vlasti.
Što pak poslije kaže, također čerupa: »Besmisleno je i misliti
da se mijenja u oligarhiju zato što su vladari željni bogatstva.«
– jer i sam koritelj bogatstvo drži određenjem oligarhije,
ὅρος
ὀλιγαρχίας
, ali ne zato što: »Mnogi koji obiluju bogatstvom ne
smatraju da je pravedno da oni koji ne posjeduju ništa jednako
sudjeluju u upravljanju državom zajedno s onima koji posjedu-
