PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
341
20
15
– a ne poriče ni drugo što Aristotel dalje kaže, jer nije namjeravao
razmotriti sve uzroke promjena.
Neumjesno je i ono za što na kraju optužuje: »Iako postoji
više oligarhija i demokracija, o obim promjenama govori kao da
je jedna.« Platon je govorio da je oligarhija ona koja je određena
pojmom
ὅρος
, bogatstva, a demokracija <pojmom> slobode. Ako
je pak Aristotel znao neke druge vrste oligarhije, u kojima ne vla-
daju bogati, neka nam kaže, zašto u petom poglavlju treće knjige
određuje oligarhiju ovako: »Oligarhija se odnosi na korist boga-
tih.« I ponovo: »I nužno je da je oligarhija tamo gdje drže vlast
zbog bogatstva, bilo da ih je malo ili više;« »A demokracija je na
korist siromašnih.« I opet: »Tamo gdje <vladaju> siromašni, to
je demokracija.« Ako je to istinito, zašto se Platona čerupa zbog
istine? Zato što je jednu i obje podveo pod pojam,
ὅρος
, bogatstva
i siromaštva? Ako je Aristotel, razmatrajući vrste demokracije u
petom poglavlju četvrte knjige i vrste oligarhije također u petom
poglavlju, podveo njih pod iste pojmove bogatstva i siromaštva,
zašto je onda Platon krivo postupio [358] podvevši ih pod iste
pojmove? Ako je Aristotel tamo pod drugim
ὅροι
, pojmovima
naveo neke, je li sam pazio da ih pravilno smjesti, budući da nisu
sadržani u istom rodu?
To su doista sva mjesta iz knjiga
Politike
, na kojima se Aristo-
tel krajnjim pokušajima suprotstavio Platonu, ali, kako se činilo,
uzaludnima i nepotrebnima.
Sada ćemo pretresti ono čega se dotaknuo u etici, i to najprije
u
Maloj etici
, koju neopravdano zovu
Velikom
. U prvom poglav-
lju, dakle, ovako piše o Platonu: »Nakon toga je Platon podijelio
5
10
25
