PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
333
5
nije na sebe osvrnuo kada sam čini ono što kod drugog pobija, a
uspostavljajući iste rodove građana ili nije mogao ili znao prona-
ći više. I ono:
a ne više radi dobra
– zašto pobijatelj pobija iako čini
isto? Kad on tvori prvu državu radi onog nužnog, ne spominje
ono časno prije nego sreću. Treće, zašto pobija, ako onoj zdravoj
i istinskoj,
ὑγιῇ καὶ ἀληθινῇ
državi, koja jedva ima ono nužno
i ništa drugo ne želi, ne budu potrebni ratnici? Što će joj naime
susjedi oteti – siromaštvo?
Ono pak, kad je <Platon> u sedmoj glavi nabrojio pet vrsta
države, a sam dodao šestu zovući je
πολιτεία,
politijom, doda-
je: »Budući da nije česta, ona se skriva onima koji pokušavaju
nabrojiti vrste država i koriste ih samo četiri, kao Platon u Drža-
vi;« – to je o Platonu potpuno neistinito. U osmoj knjizi
Države
on, doduše, nabraja četiri, ali loše. No, poznavao je i
ἐκείναις
ἀνομοίους
, različite od njih. Četiri su poročne, po obliku kretska
i lakonska, oligarhija, demokracija i tiranija. Zatim imenuje dvi-
je, timokraciju i aristokraciju, poslije, u devetoj knjizi, hvali prije
svih kraljevinu, i zove je
ἀρίστη
, najboljom. Platon je, dakle, usta-
novio sedam, a ne četiri oblika države; znao ih je dobro nabrojiti
i u
Državniku
, a na prijašnjem je mjestu opširno pokazao kako
jedna prelazi u drugu.
Ipak, ono što Aristotel u posljednjem poglavlju pete knjige
čerupa mnogim riječima, to će sve biti od ne male važnosti da se
raspravi. Kaže dakle: »U Platonovoj
Državi
Sokrat mnogo toga
govori o preobrazbama, ali ipak ne govori dobro.« Dodaje po-
greške: »Ne govori da je najboljoj i prvoj državi svojstveno da se
mijenja.« Zatim dodaje što je tamo Platon kroz personifikaciju
10
15
20
25
