PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 7.
335
15
muza govorio o brojevima u takvoj zagonetki, da to još ni da-
nas nitko nije potpuno shvatio; proširila se ta nejasnost u izreku
mračniji od Platonovog
broja
.
Ako se ta zagonetka uzme kako riječi zvuče, promjena ne
će biti svojstvena toj državi. Ali, ako netko odgonetne zagonet-
ku, bit će svojstvena. Navodi i svojstvenu promjenu, stoga nije
istina ono:
τὴν ἰδίως οὐ λέγει
, ne govori o svojstvenoj. Ovako
stoji odmah nakon početka osme knjige: »Teško se može promi-
jeniti tako uspostavljena država, ali budući da za svim nastalim
slijedi propadanje, ni to ustrojstvo ne će ostati za sva vremena,
nego će se raspasti.« Dodaje kasnije onaj broj i poslije toga vrlo
jasno izlaže svojstvenu joj promjenu. Početak njezine promjene,
kaže, bit će ovakav: »Kad naši čuvari budu vjenčali nevjeste i
mladoženje mimo pravog vremena, djeca ne će biti ni nadarena
ni sretna; od njih najboljih oni prvi <čuvari> postavit će čuvare.
No, budući da su nedostojni, i dolaze na vlast očeva, prvo će nas
početi zanemarivati, cijeneći glazbu manje nego što bi trebalo, a
zatim i gimnastiku; zbog toga će nammladići postati grublji.« To
je svakako početak promjene najbolje države.
Na kraju te promjene kaže Aristotel da je Platon rekao da ona
prelazi u lakonsku: »K tome, zašto se ona mijenja u lakonsku?«
No, Platon to nije nigdje rekao, nego ju je veoma jasno usposta-
vio u sredini između aristokracije i oligarhije: »Zar dakle, kažem
ja, ta država neće biti u sredini između aristokratske i oligarhij-
ske?« Lakonska se država u cijeloj toj knjizi ne spominje, osim
na početku pri nabrajanju loših državnih uređenja. Tamo se ipak
5
10
20
25
