PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
275
5
No pređimo na druge, ne manje, laži. Ima u 4. knjizi
Fizike
, u
2. poglavlju: »Zato također Platon u
Timeju
kaže da su materija i
umještanje isto. Ono što, naime, prima i umještanje jedno su isto,
na drugi način određujući
ono što prima
ondje i u onim učenjima
koja se zovu
nepisana
; ali ipak je rekao da su mjesto i umještanje
isto.« Sve je to pogrešno. Naime, kad je Platon u
Timeju
govorio o
ideji i o formi koja u njoj ima udjela, pokušao je pokazati u čemu
bi se sastojala ta forma i ovim riječima je utvrdio da je to materi-
ja: »Tada smo, naime, razlikovali dvije vrste, sada pak moramo
objasniti neki treći rod. Dva su, naime, bila dovoljna za ono što je
prije bilo rečeno. Jedno kao vrsta predloška, pretpostavljeno in-
teligibilno i koje je uvijek isto; druga je <vrsta> otisak predloška
koja ima nastajanje i vidljiva je. Treće tada nismo razlikovali, mis-
leći da je dovoljno imati dvije vrste. Sada se pak čini da nas raz-
log prisiljava da pokušamo u govorima objasniti tešku i tamnu
vrstu; koju, dakle, moć i narav treba smatrati da ima? Ponajviše
takvu da je prihvatilište svakog rađanja kao dojilja.«
Materija je, dakle, [345] ta treća vrsta o kojoj, pošto je mnogo
raspravljao s mnogo riječi, dodaje: »<takve> naravi koja prihva-
ća sva tijela« i »uvijek sve prima« I kad bi rekao »ono što ulazi i
10
15
20
