PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
267
taj način: usitnjujući zemlju čistu i laganu pomiješao ju je i navla-
žio s <koštanom> srži i poslije toga ju je stavio u vatru, zatim ju je
umočio u vodu, opet u vatru, opet u vodu, prenoseći uistinu tako
mnogo puta u [343] jedno i drugo i tako je od obojega učinio.«
To je stvaranje kosti od tvorca boga kao od umješnika kovača,
stvaranje mesa je uistinu ovo drugo: »O tome razmišljajući naš
tvorac miješajući s vodom uistinu i vatrom i zemljom i dodajući
iz kiselog i slanog, tvoreći vrenje i pridodajući ga njima učinio je
vlažno i mekano meso.« Ono što Aristotel dodaje: »ili što drugo
takvo«
18
držim da ne misli na nešto drugo, nego na to da se Pla-
ton nije dotakao nastajanja similarnih dijelova
19
.
A poslije mesa opisao je također oblikovanje žile: »Narav
žila, čija su svojstva u sredini između jednog i drugog, smije-
sio je iz kosti i mesa u neukvasanoj mješavini i pridodao žutu
boju. Odatle je učinio <da> žile <imaju> napetiju i čvršću moć od
mesa, a uistinu mekaniju i vlažniju od kostiju.«
Slično je istražio o venama, moždini i ostalim similarnim
dijelovima, ništa manje o nesimilarnim
20
: glavi, mozgu, ustima,
nosu, prsima, srcu, plućima, jetri, slezeni, želucu, trbuhu, prsti-
ma, noktima, dlakama. I nije samo raspravljao o dijelovima, nego
također o sokovima od kojih ponajprije nastaju similarni dijelo-
vi: o krvi, žuči, sluzi, o crnoj žući, o sukrvici.
Budući da je to sasvim istinito, koja je to bila Aristotelova dr-
skost tvrditi da Platon nije ništa istražio na koji način <nastaju>
meso ili kosti ili nešto drugo od takvog.
18
Usp. ARIST. GC 315a 32, ἢ τῶν ἄλλων τὶ τῶν τοιούτων.
19
Postoji više podjela similarnih dijelova, npr. Avicenina podjela: ko-
sti, hrskavica, živci, tetive, ligamenti, arterije, vene, koža, meso.
20
Nesimilarni dijelovi su oni koji se dijele u međusobno neslične di-
jelove.
5
10
15
20
25
