PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
263
5
da s prešućenim imenom. Platon je, naime, tako pisao o toj stvari:
»Teško i lagano možda će se najjasnije razjasniti zajedno s naravi
koja se naziva: dolje i gore. Nije ispravno držati da po naravi po-
stoje neka dva mjesta koja dijele sveukupnost u dvoje suprotno:
jedno dolje prema kojem putuje sve što ima neku tjelesnu masu;
drugo gore, ka kojemu ide sve na silu.«
U tim riječima dvoje je suprotno Aristotelovu izlaganju; jed-
no – da ova dva mjesta nisu po naravi kontrarna; drugo – da se
prema gore sve kreće protiv volje.
No nije ovdje mjesto da se prema istini presudi o ovoj dosta
teškoj prepirci, dovoljno je da se sada najavi Aristotelova pri-
mjedba. No, koja je misao istinitija, raspravili smo u vlastitom
razmatranju.
Na dva mjesta bez ikakva neprijateljstva izlaže Platonove
misli, u 2. knjizi
O nebu
, u 13. poglavlju i u 1. knjizi
O nastaja-
nju
u 5. poglavlju. Ali u 1. knjizi, u 2. poglavlju neprijateljstvo je
puno laži: »Platon je zaista razmatrao o nastajanju i propadanju,
kako su u stvarima; i o nastajanju, ne svakom, nego elemenata,
a na koji način <nastaju> meso i kosti ili što drugo od takvog
– ništa. Do sada nitko, osim Demokrita, nije pisao o mijenjanju
niti o povećavanju kako su u stvarima, osim o onome što je na
površini.«
16
Te tolike i tako jasne laži nitko ne će pobiti bolje, nego same
Platonove riječi tome pripisane. Nije, naime, raspravljao samo o
16
Dio citata ponovljen je, ali malo drugačije preveden na str. 272. bilj.
52.
10
15
20
