PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
261
5
prije rekao: »Jedno koje sve to ima, vrlo malo osnovica, nužno
je nastalo da bude najpokretljivije i najdjeljivije, jer postoji kao
najoštrije od svega uopće i osim toga najlaganije.« Nema ni jedne
riječi o težini, niti o površinama, niti o nečem drugom po čemu bi
netko mogao istinito tvrditi da je Platon rekao ili da tijela mnoš-
tvenošću površina postaju teža, ili da su tijela teža od površina.
Još je mnogo manje rekao Platon ili u
Timeju
ili negdje drug-
dje ono, što mu učenik predbacuje u 2. knjizi
O elementima
, u 2.
poglavlju: »Govore, naime, o onom laganijem i onom težem. Jed-
ni, kako se otkriva pisano u
Timeju
: teže je doista ono što je [342]
učinjeno iz više istoga, a laganije uistinu ono što je iz manje <isto-
ga>, kao što je olovo prema olovu, ono čega je više, teže, i mjed
prema mjedi.« Niti su ti primjeri, niti te riječi ili misao u
Timeju
napisani, niti na tom mjestu ima ikoja riječ o teškosti niti o laga-
nosti više od onih koje smo naveli.
Niti uistinu znadem da li je veća drskost kojom je to Aristo-
tel napisao, od strpljivosti kojom su Platonovi pristaše te tolike
i takve neistinitosti podnijeli. Naime, ne čudim se Aristotelovim
pristašama da su oni bili sasvim spremni da sve to vjeruju, jer
kod većine ljudi na višoj je cijeni autoritet nego istina.
Ovoj je primjedbi srodna ona koju ima u 3. knjizi
Fizike
u 5.
poglavlju: »Vrste mjesta su: razlike gore i dolje, naprijed i natrag,
desno i lijevo i to ne samo u odnosu na nas i dogovorno, nego je
to određeno u samoj cjelini«, a pisano je to protiv Platona, prem-
10
15
20
