PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
251
onoga što na nju dolazi, pojavljuje se zbog toga sad ovakva, sad
onakva.«; i to: »ono što uvijek dolazi i odlazi«, nije li to napisao i
određeno i također jasno?
Pa i ono što također piše –
odvojena je od elemenata –
kad ime-
nuje
ono što dolazi i što odlazi
, kad piše:
da se čini da je sad ovakva,
sad onakva
; kad se pokazuje kao ono na čemu nastaje pojedina
od njih. I opet:
kamo propadaju
– i također poučava da je to ono
kontrarno; »kakvo je nešto toplo ili bijelo ili također nešto od
kontrarnoga«? Ne kaže li za nju jasno da je odvojena ne samo od
elemenata, nego također i od svih formi stvari, kad sve i dolazeće
i odlazeće prihvaća i otpušta?
No i to je jasno i određeno: »Čini se doista da je vatra njezin
vatreni dio, a voda uistinu vlažan <dio>. Primila je zemlju i zrak
utoliko što su njihove slike.«
Nije istinita ona primjedba:
Οὐδὲ χρῆται οὐδενί,
»ne koristi
se nijednim«
11
. Koristi se, naime, svima: [340] elementima, kako
se upravo vidjelo, i složevinama također, kako je očito u cijeloj
radnji
Timeja
. Koristi se i prelaskom jednog u drugo: »Na taj na-
čin međusobno nastavljajući krug, kako se čini, nastajanja.«
Nije također istinito ni ono što kaže: »govoreći da je ona prije
subjekt nazvanim elementima, kao što je zlato <subjekt> zlatnim
uratcima« Platon, naime, nije naveo primjer zlata, da bi pokazao
da je materija subjekt elementima tako, kao što je zlato <subjekt>
zlatnim uratcima, nego zato da bi pokazao da je materija, iako je
subjekt različitim formama, ona ista materija, kao što je zlato uvi-
11
Doslovnog citata nema, usp. ARIST. GC 329a.15 – 17, Οὐδὲ χρῆται
οὐδέν͵ φήσας εἶναι ὑποκείμενόν τι τοῖς καλουμένοις στοιχείοις
πρότερον͵ οἷον χρυσὸν τοῖς ἔργοις τοῖς χρυσοῖς.
5
10
15
20
25
