PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
241
ono što je pisao o dobru po Platonovim razgovorima u kojima
izlaže pitagorovska i platonička mišljenja o bićima.« Isto Filopon
potvrđuje uz to isto mjesto: »Aristotel pak prikazuje nenapisane
Platonove razgovore u onome što je napisano o dobrome a tvrdi
da je
O filozofiji.
«
No na tom mjestu vara se i jedan i drugi tumač, smatrajući
za ono što se naziva
O filozofiji
da je riječ o Aristotelovim <spisi-
ma>, jer ih treba shvatiti kao Platonove, što je jasno iz nastavka
Aristotelovih riječi koje su: »Na isti način Platon u
Timeju
sastav-
lja dušu iz elemenata, da se, naime, slično sličnim spoznaje a da
stvar proizlazi iz počelā; slično uistinu i u onim spisima koji su
određeni
O filozofiji
; sama doista životinja proizlazi iz ideje jed-
noga i iz prve duljine i širine i dubine, a drugo pak na sličan
način.« Sve to, naime, s onim što slijedi [338] neko je izlaganje
Platonove misli.
8
No nisu li se ti tumači prevarili samo na tom mjestu, nego
također i na gornjem nisu ništa čvrstog utvrdili, jer kažu da se
ono učenje o velikom i malom nalazilo u nenapisanim Platono-
vim učenjima? Naime, premda su Heraklid i Hestijej to objavili,
posvjedočili su da je to bilo rečeno u vidu zagonetke; a ako je to
bila zagonetka, Aristotel je prije trebao otkriti smisao zagonetke,
zatim, ako ne bi odolila istini, trebao ju je pobijati. No slijedeći
svoj način, ne imajući na umu ništa drugo, do druge napadati,
samo je svakojako navalio.
Aristotel je, dakle, trebao otkriti to zagonetno Platonovo uče-
nje o
velikom
i
malom
. Da ga je sam Platon otkrio, pokazala bi
se potpuno drugačija skrivena misao. Da je sam <Platon> sudio
8
Nije sporno da je spis
O filozofiji
pod utjecajem Platona i u Platonovoj
maniri, ali smatra se da ga je napisao Aristotel. Ostali su samo fragmenti i
svjedočanstva, a čini se da i Petrić nije imao više materijala.
5
10
15
20
25
