PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
245
15
me nužno je da je kretanje bilo ili nasilno ili u skladu s naravlju.
Ako su se kretali <elementi> u skladu s naravlju, nužno je da je
postojao svijet.«
U
Timeju
je Platon napisao ove riječi: »Bog, naime, htijući da
budu uistinu sva dobra, a nijedno zlo, koliko je mogao, tako uisti-
nu uzimajući koliko bijaše vidljivo, ne ono što miruje, nego što je
nemarno i bez reda pokrenuto, doveo je iz nereda u red – misleći
da je to od onog na svaki način bolje.« Doista u tim riječima nema
spomena elemenata; netočno je dakle pobijanje jer je usmjereno
na ono što Platon nije rekao; naime, veoma se razlikuje ono cijelo,
koje je vidljivo, od elemenata; ono zbrkano mogao je biti kaos,
mogla je biti vatra, voda, zemlja, sve nerazlučeno zbrkano; to je
prvo netočno, drugo zatim, nije nužno da je kretanje toga vid-
ljivog bilo ili nasilno ili naravno. Naime, budući da dotada nije
bio uspostavljen svijet, nije bilo nikakve naravi i stoga ništa nije
bivalo u skladu s naravlju, pa stoga niti njoj suprotno, nasilno.
Ruši se, dakle, i to i ono što iz te podjele slijedi, pa također i
ono: »Na to bi uistinu netko mogao pitati«: da li bi bilo moguće
ili nemoguće, budući da se kreće neuređeno, da se međusobno
miješa tako da bi odatle <nešto> nastalo, kakvo vidimo da na-
staje u skladu s naravlju;
9
uzaludno je, naime, i to pitanje i to
zafrkavanje. Ništa takvog Platon nije uspostavio iz tog kretanja
ili poslije tog kretanja, nego je sve bilo rođeno od stvoritelja i
razlučeno.
Neumjesno je i ono što dodaje, da ono neuređeno nije ništa
drugo do mimo naravi. Nikakva doista do tada, kako smo rekli,
narav nije postojala i stoga ništa nije bivalo mimo naravi. Ono
kontrarno postoji, naime, zajedno, kad jedno postoji, postoji i
9
Od:
Da li bi
…do…
u skladu s naravlju
– također je približni citat. Usp.
ARIST. Cael. 300b.26 – 28 πότερον οὐχ οἷόν τ΄ ἦν κινούμενα ἀτάκτως
καὶ μίγνυσθαι τοιαύτας μίξεις ἔνια͵ ἐξ ὧν συνίσταται τὰ κατὰ φύσιν
συνιστάμενα σώματα͵
5
10
20
25
