PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
235
vjek može steći«; ako je to istinito, zašto se mimo teme upušta u
onu raspravu?
Na kraju neka se razmotri mjesto <usmjereno> protiv ideja
u 3. knjizi
Analitike
, u 18. poglavlju
37
. »Idejama treba reći zbo-
gom, naime strašila su, ako i postoje, ništa ne pridonose obrazla-
ganju.« Uistinu ništa ne pridonose onom obrazlaganju kojim je
tvrdio da sve ono što ne označava supstanciju treba predicirati o
nekom subjektu; i da ne postoji nešto bijelo što nije ništa drugo
nego postojeće bijelo, nijedan, naime akcident nije po sebi. Ideje
pak niti su akcidencije, niti je Platon rekao da to jesu, nego da su
nada sve supstancije
. Zašto je, dakle, kad je govorio o akcidentima,
neodvojenima od subjekta, uveo ideje premda se ništa ne tiču
stvari. Uzrok je jasan – tj. pretjerana želja za proturječenjem ui-
stinu svima, ali osobito Platonu. A zašto ih je pak nazvao strašili-
ma, premda je pokazano da su i po njegovim naucima ponajviše
i istinski bića: uzrok je isti i goruća mržnja prema učitelju.
KRAJ
37
Po današnjoj podjeli to je 22. poglavlje prve knjige
Druge analitike
.
10
15
5
