PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 6.
259
15
10
5
učinjeno; neistinito je ono: »Ako pripada nemogućem, kad niti
jedan od dvaju dijelova nema težine, da oba zajedno imaju teži-
nu,« kažem – to je krivo i ponajviše suprotno njegovoj filozofiji u
kojoj sami elementi imaju težinu i lakoću i tijela su i sastavljeni iz
materije i forme; a materija, a forma, i jedna i druga kao sastavni
dijelovi koju imaju težinu ili lakoću? Gdje nas je o toj stvari po-
učio?
Elementi su tijela koja se sastoje iz materije i forme, a gdje nas
je poučavao da je materija tijelo, da je forma tijelo? Ako one nisu
tijela, nego obje netjelesne i iz njih su učinjeni elementi, a oni su
tijela, zar su iz netjelesnog, dakle, učinjena tijela; iz onoga što nije
teško i iz onoga što nije lagano, ono teško i ono lagano?
Netočno je, dakle, da je to nemoguće. Isti bi bio način, da je
Platon učinio točke i crte počelima ploha (što mi u potpunosti
niječemo da je učinio), da nastaje ono teško i lako; sasvim je <to>
moguće na temelju Aristotelova učenja i primjera.
No ni ovome nije prigovoreno mnogo oštrijim umom ili oš-
trom prosudbom: »Osim toga, ako su mnoštvenošću teža tijela
površina, kako je određeno u
Timeju
.« Prvo doista:
οὐ σαφῶς
εἴρηκεν
15
, ima, naime, dvostruko i dvosmisleno značenje. Može
se lako uzeti kao da znači: da su mnoštvenošću površina tije-
la teža i također: da su mnoštvenošću teža tijela nego površine;
stoga očito upada u istu pogrešku koju je napao kod Platona; a
drugo – to je i netočno.
Nijedno od toga Platon nije odredio u
Timeju
. Njegove su
ove riječi kad raspravlja o vatri: »Osim toga, sasvim je lagana,
učinjena iz vrlo malo istih dijelova.« Pod tim dijelovima ne misli
na bilo koje površine nego samo osnovice. Tako je, naime, malo
15
Usp. ARIST. GC 329a.14, οὐ γὰρ εἴρηκε σαφῶς.
20
25
