PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
217
– formalni uzroci onog nižeg, nego tvorni i egzemplarni i fi-
nalni.
Dodaje: »Tako bi se možda činilo da su uzroci kao bijelo
pomiješano s bijelim.« A kaže da je to prvo rekao Anaksagora,
potom Eudoks. Budući da se to ništa ne tiče Platona, ne ćemo
odgovoriti.
Ali kaže: »No iz ideja nije drugo ni na koji način na koji se to
običava reći.«
29
Mjesto je zamršeno. Ipak ga Aleksandar iz Ege
izlaže, kaže: podrazumijeva one načine za koje se kaže da nešto
nastaje iz nečega, npr. kao iz materije, iz forme, od eficijentnog
uzroka, iz dijelova, iz nesavršenog, iz kontrarnog, ili u drugom
značenju <podrazumijeva> načine na koje autori ideja kažu, tj.
da su ideje u pojedinim ljudima ili dio ideje u svakom pojedinom
<čovjeku>, ili da su kao egzemplarni uzroci.
30
O onim prvim <načinima> mi kažemo da je ono niže iz ideja
kao od eficijentnih uzroka, ako se primjenjuje takav način go-
vorenja. Kao što je sin od oca, sunca i naravi, tako je također od
ideje, što smo već pokazali.
O drugim <načinima kažemo>: prva dva nisu Platonova, ne
odnose se, dakle, na našu stvar.
Treći <način> da su ideje njihovi predlošci Platonov je, koji
Aristotel ismijava: »Reći pak da su one predlošci i da drugo ima
udjela u njima, isprazno je govorenje i izricanje pjesničkih me-
tafora; što je, naime, ono što djeluje gledajući na ideje?« To je,
naime, tvorac stvari koji imajući ideje u sebi, gledajući u sebe,
proizvodi stvari, ne drugačije nego što onaj njegov graditelj u
5. knjizi
O biću
gradi kuću u materiji gledajući formu kuće koju
ima u umu, ne očima, nego umom. Zašto to dakle nije isprazno
govorenje ili zašto je ono pjesnička metafora?
29
Također: Metaph 1079b.24.
30
Nema grčkog teksta, a čini se da nije riječ o jednom citatu, nego o
kompilaciji.
5
10
15
20
25
