PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
205
20
15
10
5
neki njegov slušač što je jasno napisano u 6. knjizi, 1. poglavlju.
U tim se knjigama mnogo i prekrasno raspravlja o idejama, a o
brojevima u vezi s tom stvari, ništa. Taj se prigovor ruši iz onog
razloga zbog kojeg će se srušiti sve ono što je u dvije posljednje
knjige
Mudrosti
raspravljao protiv idealnih brojeva i o idealnim
ili veličinama ili likovima; nigdje, naime, ništa o takvim stvarima
nije napisano u Platonovim knjigama. Jednako će biti vrednova-
no sve ono što je protiv ideja pod ta dva imena: brojeva i veličina,
ako se neka mjesta nađu u Aristotelovim knjigama. To, dakle,
izostavivši, pođimo za ostalim.
Dodaje na istom mjestu: »Isprazno govorimo da su to njiho-
ve supstancije, ništa ne znači sudjelovati kao što smo gore govo-
rili. Nisu one ono što vidimo da je uzrok znanostima, jer to čini
i sav razum i sva narav. Ideje nemaju posla ni s onim uzrokom
za koji kažemo da je jedno od počela.« Ubrzo zatim: »O kretanju
pak, ako to <tj. veliko i malo
22
> bude kretanje, jasno je, ideje će se
kretati, ako to ne bude, odakle su došle?« To ovisi o prethodnim
njegovim riječima, kad je napisao: »Oni koji su postavili ideje kao
uzroke, prvo doista tražeći da utvrde uzroke tih bića, uveli su
druga, brojem jednaka ovima.«
Dodaje: »Gotovo isto toliko ima, ili ne manje, ideja kao onih
stvari, čije su uzroke tražili i od njih do ovih <ideja> došli.« Na to
22
Citirani tekst nastavlja se na ARIST. Metaph. 992b.1 – 4 ἔτι δὲ τὴν
ὑποκειμένην οὐσίαν ὡς ὕλην μαθηματικωτέραν ἄν τις ὑπολάβοι͵ καὶ
μᾶλλον κατηγορεῖσθαι καὶ διαφορὰν εἶναι τῆς οὐσίας καὶ τῆς ὕλης ἢ
ὕλην͵ οἷον τὸ μέγα καὶ τὸ μικρόν.
