PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
203
15
τὰ ζῷα
19
, »živa bića imaju dušu«. Ti razlozi su, dakle, u svjetskoj
duši, a kakva je razlika nazivaju li se ti razlozi formama, vrstama ili
idejama? Ako je um viši od te duše i ako ona ovisi o umu, što nas
priječi da tvrdimo da su ti razlozi ili forme ili ideje u višem umu?
Tako je po Aristotelovim naucima nužno da se ideje nalaze
u božjem umu; po tim učenjima, preko univerzalne duše, preko
partikularnih duša, preko naravi, preko dahova, preko toplina,
preko sjemena, forme se urađaju u materiju. Ako je to cijela nje-
gova (kako smo vidjeli) filozofija, zašto tako jako, s toliko mržnje,
s toliko gorčine, tako često muči one jadne ideje i progoni ih? Ne
sviđa mu se ime? No grčko je, pripada njegovom narodu, zato se
ne sviđa. Neka se zovu, dakle, bilo kojim drugim imenom, neka
se zovu
blitiri
20
, samo ako sama stvar stoji.
No, budući da je to utvrđeno i najjasnije izvedeno iz njegova
nauka, raspravimo pobijanja pojedinačno. Dakle u 1. knjizi
Mud-
rosti
, u posljednjem poglavlju na pobijanje onoga što je naveo iz
Fedona
nadovezuje dosta dugi napadaj na ideje zbog toga što je
rečeno da su brojevi: »Osim toga, ako su ideje brojevi, kako će
biti uzroci?«
Nećemo ustrajati da to raspravimo, jer u Platonovim knjiga-
ma nema ni riječi o tome da su ideje brojevi; ako bi tko rekao
da je to Platon usmeno poučavao, prvo ćemo u dijalozima tražiti
dokaze za njegovu tvrdnju, zatim ćemo im dati mističko značenje
kako će također biti jasno na drugom mjestu u sljedećoj knjizi iz
svjedočanstava Heraklida i Hestijeja koji su bili Platonovi učenici;
ako se ne bi naveo dokaz, nije dopušteno i ne mili se proricati.
Postoji 14 knjiga
Mističke teologije
21
koje kolaju pod Aristo-
telovim imenom, no što o njima treba misliti raspravili smo u 1.
svesku; čini se da je te knjige sakupio iz Platonovih razgovora
19
ARIST. Mu. 397a.19
20
Usp. S. E. M. 8.133.2 – 4 εἰ ἐν φωνῇ ἔστιν͵ ἤτοι ἐν σημαινούσῃ ἢ ἐν
μὴ σημαινούσῃ. ἀλλ΄ ἐν μὲν τῇ μὴ σημαινούσῃ τι͵ οἷον τῇ βλίτυρι καὶ
τῇ σκινδαψός͵ οὐκ ἂν εἴη [τι]·
21
Theologia Aristotelis
o kojoj Petrić ovdje govori, tekst je koji se oslanja
na Plotina; u 9. st. preveden je na arapski, potom na hebrejski iz kojeg je
preveden na latinski i objavljen u Rimu 1519. Petrić ga je objavio u dodatku
svoje
Nova de universis philosophia
.
5
10
20
25
