PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
195
5
ili životinja i po čemu je iste forme ona narav koja se prema toj
formi izriče; naime, u svakom nastajanju treba biti ono
ὁμοειδῆ
17
,
iste forme
ono nastalo s onim koje rađa. Tako je, naime, pisao u 1.
knjizi, u 5. poglavlju
O nastajanju
: »Nastaje, dakle, jednostavno,
jedno od drugoga, kako je također određeno u drugim knjiga-
ma, od nečega što aktualno postoji, ili iste vrste ili istog roda.«
A to
ὁμοειδής
, tj.
<narav> iste vrste
je u drugome, kao i u onom
nastalom:
αὕτη δ’ ἐν ἄλλῳ
– »Sama uistinu u drugome« – kaže
u 7. poglavlju.
Muškarac ima snošaj sa ženom, baca sjeme u maternicu,
žena začne, u onom sjemenu grijanom toplinom maternice nala-
zi se formativna vrsnost zametka; ta se vrsnost zove narav; ona u
sebi sadrži razlog da oblikuje srce, mozak i jetru u početku sve-
ga, kako nas je na temelju <svog> iskustva poučavao Hipokrat
u knjizi
O naravi zametka
. Oni se oblikuju: prvo rastu, razlikuju
se međusobno s obzirom na dijelove i na mjesta, svako pojedi-
no svojim <dijelovima i mjestima>, tako, kad vrijeme napreduje,
<ona narav> oblikuje, povećava i razlikuje ostale dijelove, i to ne
tako da svako oblikuje u drugo vrijeme, nego sve u isto vrijeme.
Što priječi da taj razlog oblikovanja svih organa zovemo sje-
menim razlogom i naravlju? Čini li taj uzrok sve to, ili bolje, što
Aristotel tisuću puta tvrdi, ne čini li on ništa uzalud i ne upravlja
li svime prema sigurnim i određenim svrhama? Ako to vidimo u
toj partikularnoj naravi tog sjemena, ne će li biti ona <narav> pri-
sutna također u svim ljudskim sjemenima iz kojih vidimo da se
to neprestano događa po istom redu; ako je prisutna u ljudskim,
zašto ne i u sjemenima ostalih životinja i svih biljaka i konačno
uopće svega što uvijek na isti način ili ponajčešće nastaje, pove-
ćava se i oblikuje? Zato što su Filopon i Simplicije, Aristotelovi
prijatelji, taj sjemeni razlog priznavali u univerzalnoj naravi, da
nam ga je Aristotel objasnio, [329] a nije ga ni riječju spomenuo,
dokinuo bi mnoge stramputice svojih tumača.
17
Usp. ARIST. Metaph. 1032a.23 – 24
10
15
20
25
30
