PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
187
i za otkriće imena. Naime, i kod Hipokrata u knjizi
O naravi čo-
vjeka
čita se ime ideje: »I da to jedno postojeće mijenja oblik i
moć«. I zatim: »Stoga postoje mnoge ideje bolesti.« I Polib
16
čije
knjige sam Aristotel navodi u knjizi
O
sjemenu
: »Postoje pak četiri
ideje vlažnoga: krv, žuč, voda i sluz; toliko, naime, prirođenih ideja
ima čovjek.«; na tim mjestima ime ideje znači otprilike vrstu, koje
je značenje i sam <Aristotel> rabio u 1. knjizi
O nebu
, u 7. poglavlju:
»Nužno je da ideje jednostavnih tijela budu ograničene,« i drugdje.
Dakle Platon nije bio onaj koji je izmislio niti ime ideja, niti stvar.
Sada ocijenimo pojedinačno pobijanja ideja. U 7. poglavlju
iste prve knjige
Mudrosti
Aristotel ovako izlaže: »U
Fedonu
se do-
ista tako kaže kao da su forme uzroci samog bitka i nastajanja«.
To je uistinu, što ćemo kasnije vidjeti, ispravno izlaganje Plato-
nove misli, no budući da se šest puta u tom dijalogu spominju
ideje, na posljednjem je mjestu ono što tu navodi, a to su riječi
Platona koji kao da zaključuje: »Nakon što mu je to bilo dopušte-
no, složili su se da postoji nešto kao što su to forme i da u njima
druge stvari imaju udjela i da od njih samih primaju nazivlje«; a
gore je rekao: »Čini mi se, ako je nešto drugo lijepo, osim samog
16
Polib je bio Hipokratov zet i pripisuju mu se neki spisi iz
Corpus
Hippocraticum
. Zato je korigirano iz Polibije u Polib.
5
10
15
