PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
179
25
10
5
se može razabrati manje je od onog inteligibilnog. Um je, naime,
jednostavan i ono prvo, koje poima, a takvo je i ono pojmljeno
– ideja, jer je nedjeljiva i jednostavna i ono prvo od drugih. Na-
vodi također svjedočanstvo Arhite iz knjige
O umu i osjetilu
u
kojoj se ovo čita: »Pretpostavke čini i počela i uspon dok ne dođe
do počela, koje je na svaki način bezpretpostavno, a ne rabi ništa
osjetilno nego same ideje po sebi samima.«
4
itd.
Čini se da je Platon sve to prenio u 7. knjigu
Države
, kako
smo vidjeli u prethodnoj raspravi.
5
Jamblih pak na istom mjestu
dodaje: »Jedno inteligibilno uistinu je ono biće, kojim su se bavili
pitagorovci: inteligibilni krug, ideja broja itd.«
6
Također je Sirijan
u onim
Komentarima
6. i 7. knjige
Aristotelove
Mudrosti,
koje kao
jedine spomenike imamo od njega tako velikog, ovo izložio iz
misli pitagorovaca u komentaru 2. knjige: »Božanski Pitagora i
svi koji su na zakonit način prihvatili njegove nauke najčistijim
zagrljajima svojih umova govorili su da postoje mnogi stupnjevi
supstancija i inteligibilnih i intelektualnih, mišljivih i prirodnih
ili naprosto živih i tjelesnih. Naime i napredovanje stvari i samim
napredovanjima srodno smanjivanje, koje se izvršava po nekom
božanskom redu i sila različitosti u rodovima bića, uspostavljaju
jednako neprekinutu kao i isprekidanu mnoštvenost bestjelesnih
supstancija i <onih> osjetilnih koje propadaju. Stoga su govorili
da postoje tri stupnja u širini bića: inteligibilni, mišljivi, osjetilni.
Pojedinim stupnjevima pripadaju ideje, uistinu svima, ali osobi-
to tamo gdje su sa svojstvompostojanja; i da su inteligibilne <ideje>
4
Petrić nema grčki, usp. PSEUDOARCHYT., De mente et sensu
39.18 – 22, αὐτὰ γὰρ τῷ ὄντι τὰς ὑποθέσιας [ἀλλ΄] ὑποθέσιας͵ ἀλλ΄
ἀρχάς τε καὶ ἐπιβάσιας ποιεῖται͵ ἵνα μέχρι τῶ ἀνυποθέτω ἐπὶ παντὸς
ἀρχὰν ἔλθῃ͵ καὶ πάλιν ἐχομένα καταβᾷ ἐπὶ τὰν τελευτὰν οὐδενὶ
προσχρωμένα αἰσθατῷ͵ ἀλλ΄ εἰδέσσιν αὐτοῖς δι΄ αὑτῶν. Usp. također:
ARCHYT. Fragmenta 9.5 – 6 Περὶ νοῦ καὶ αἰσθάσιος, Stob. Ecl. I 48, 6.
5
Usp. Platon, Država, knj. VI i VII, u ovoj knjizi str. 159–161.
6
Nema grčkog citata Usp. IAMB. Comm. Math. 19.14 – 16: μετὰ δὴ
τοῦτο περὶ τὸ νοερὸν ὄντως ὂν ἐνεργεῖν ἐπιχειρεῖ τὰ μαθήματα παρ΄
αὐτοῖς͵ κύκλον τε νοερὸν καὶ ἀριθμὸν εἰδητικόν͵ καὶ ἄλλα πολλὰ
τοιαῦτα.
15
20
