PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
181
5
doista kod bogova i da su uzroci onoga što <iz njih> slijedi, da
su svakako tvorne i egzemplarne i finalne«
7
– [326] i ostalo što
slijedi u vezi s tom mišlju.
Na temelju tog vrlo značajnog svjedočanstva pokazuje se
možda i treća laž Aristotelova koji donosi da su pitagorovci rekli
da su bića oponašanja brojeva.
8
Ne postoji tu u Pitagore, niti u
legitimnih pitagorovaca, niti oponašanje, niti broj, a ako su se u
njihovim knjigama čitali, trebalo ih je tumačiti u tom mističkom
smislu, istinito i filozofski, a ne djetinjasto i nepouzdano.
No nauk o idejama stariji je i od samog Pitagore; postoji, na-
ime, kod Orfeja, koji je bio najveći i prvak grčkih teologa, najjas-
niji spomen o ideji na ovom mjestu:
»Reja je izvor i tijek blaženih razumskih stvari,
prva od svega po snazi u njedrima skrovitim svojim.
Primivši rađanje žurno na sve ga razlijeva ona.«
9
7
Nema grčkog citata – usp. SYRIAN. in Metaph.81.31 – 82.4:
Πυθαγόρας ὁ θεῖος καὶ πάντες οἱ γνησίως τἀκείνου δόγματα τοῖς
καθαρωτάτοις κόλποις τῆς ἑαυτῶν διανοίας ὑποδεξάμενοι πολλὰς μὲν
ἔλεγον εἶναι τάξεις οὐσιῶν καὶ νοητῶν καὶ νοερῶν καὶ διανοητικῶν καὶ
φυσικῶν ἢ ὅλως ζωτικῶν καὶ ἔτι σωματοειδῶν· ἡ γὰρ τῶν πραγμάτων
πρόοδος καὶ ἡ συμφυὴς ταῖς προόδοις ὕφεσις κατά τινα τάξιν ἐπιτε-
λουμένη θείαν καὶ τὸ τῆς ἑτερότητος ἐν τοῖς γένεσι τοῦ ὄντος κράτος
τὸ πλῆθος τὸ τεταγμένον καὶ συνεχὲς ἅμα καὶ διωρισμένον ὑφίστησι
τῶν τε ἀσωμάτων καὶ τῶν τὴν αἴσθησιν πληττουσῶν οὐσιῶν. τὰς δ΄
οὖν ὡς ἐν πλάτει τρεῖς ἔλεγον τάξεις τῶν ὄντων͵ νοητὴν διανοητὴν
αἰσθητήν͵ εἶναι δὲ καθ΄ ἑκάστην τὰ εἴδη πάντα μέν͵ οἰκείως δὲ
ἁπανταχοῦ τῇ τῆς ὑπάρξεως ἰδιότητι. καὶ τὰ μὲν νοητὰ παρὰ θεοῖς
εἶναι καὶ αἴτια τῶν ἐφεξῆς ποιητικά τε καὶ παρα δειγματικὰ καὶ
τελικά·
8
Usp. ARIST. Metaph. 987b.11 – 12 οἱ μὲν γὰρ Πυθαγόρειοι μιμήσει
τὰ ὄντα φασὶν εἶναι τῶν ἀριθμῶν.
9
Petrić se zabunio, to nisu Orphica, nego Oracula Chaldaica Fra-
gmenta 56.1 – 3.
10
15
