PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 5.
177
Aristotelova laž o idejama
[na margini]
Timej Lokranin pitagorovac u knjižici
O duši i naravi svijeta
2
odmah na početku <ističe>: »uistinu sve <sadrži> ideju, materiju
i ono osjetilno kao njihov porod.« Objašnjavajući ideju: »Da je to
doista nerođeno i nepokretno i ono što traje i iste naravi, inteligi-
bilno i predložak rođenih stvari koje god se mijenjaju, da se nešto
takvo zove i razumijeva kao ideja.« I nakon tumačenja materije:
»To su, dakle, dva počela od kojih forma ima značenje muškog
i oca«. I malo poslije: »Budući da je troje, da se spoznaje trima
<sposobnostima>, a ideju doista razumom pomoću znanosti.«
Zatim: »Prije nego je nebo nastalo riječju, bili su ideja i materija.«
Tu je tako često najjasnije spominjanje ideje.
U tim gore navedenim riječima Aristotelu se dokazuje dvo-
struka laž: jedna, jer kaže da pitagorovci nisu poznavali ideje,
druga, da ih je Platon prvi izmislio; nitko, naime, nije u povijest
starih mudraca tako malo upućen da ne bi znao da je Timej bio
pitagorovac i da je bio stariji od Platona; no to o idejama bio je
zajednički nauk pitagorovaca po svjedočanstvu Jambliha u izla-
ganju matematike pitagorovaca; navodi ondje ove riječi Brotina,
gdje Brotin u knjizi
O umu i razabiranju
, razlikujući ih međusob-
no kaže ovo:
3
moć razabiranja je nešto manje od uma; i ono što
2
Usp. Timaeus Locrus, Περὶ φύσιος κόσμω καὶ ψυχᾶς
3
Petrić nema grčki, usp. IAMB. Comm. Math. 8.63 – 67 διόπερ καὶ
Βροτῖνος ἐν τῷ Περὶ νοῦ καὶ διανοίας χωρίζων αὐτὰ ἀπ΄ ἀλλήλων τάδε
λέγει· ἁ δὲ διάνοια τῶ νῶ μεῖζόν ἐστι͵ καὶ τὸ διανοατὸν τῶ νοατῶ· ὁ μὲν
γὰρ νόος ἐστὶ τό τε ἁπλόον καὶ τὸ ἀσύνθετον καὶ τὸ πρᾶτον νοέον καὶ
τὸ νοεόμενον.
5
10
15
20
