PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
171
5
se način znade, to odmah dodaje: »No, očito je da znade na ovaj
način, jer znade ono općenito, ali ne zna jednostavno.« Prije nego
znademo jednostavno, to jest partikularno, znademo općenito, a
po tom općenitom znademo također partikularno. Tako, naime,
poučava u 2. knjizi
Analitike
, u 21. poglavlju: »Na temelju opće-
nitog, dakle, motrimo ono što se nalazi u dijelu.« Ako, dakle, u
nama postoji znanje o općenitom prije nego nastane indukcija
ili silogizam, i ako znanjem o univerzalnom stječemo znanje o
partikularnom, kad nijedno drugo ne postoji u nama, znanje o
općem imamo od razuma, koji ga ima i s njime silazi u nas, te po
njemu stječemo znanje o pojedinačnom. Kome je još dvojbeno
da je to znanje sjećanje? Sjećanje nije drugo nego ponovno uzi-
manje prijašnje spoznaje. Ponovno primamo, dakle, ono znanje
koje smo prije imali, znanje o pojedinačnom i znanje jednostavno
pomoću znanja o općenitom koje je ostalo sačuvano u razumu.
Tako učenje što ga je Aristotel najviše pobijao dolazi na svjetlo
upravo njegovim učenjima i tako ostaje neokrnjeno.
15
10
