PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
151
20
5
opasnosti smo da smo tražeći sofista, prije našli filozofa. Teetet:
Kako kažeš? Stranac: Dijeliti po rodovima, a istu vrstu ne poka-
zati kao drugu, niti onu koja postoji kao druga <pokazati> kao
istu, ne ćemo li reći da je to zadatak dijalektičke znanosti? Teetet:
Da, reći ćemo. Stranac: Ne će li, dakle, onaj tko to može činiti: pri-
mjereno raspoznati jednu ideju koja se proteže na mnoge stvari,
dok su pojedine postavljene zasebno; i raspoznati mnoge među-
sobno različite stvari, ali izvana obuhvaćene jednom idejom; i
opet jednu cjelokupnom mnoštvenošću povezanu u jednom; i
mnoge posve zasebno određene, a to je ono znati razlikovati po
rodovima, čime pojedino može ući u odnos, a čime ne. Teetet:
Svakako. Gost: Ali to dijalektičko umijeće, kako ja mislim, nećeš
dati drugome nego onomu koji iskreno i pravedno filozofira.«
Takva filozofa opisuje malo kasnije: »Filozof uvijek posvećujući
se logičkim zaključivanjem ideji bića, zbog sjaja tog područja, ni-
pošto nije lako vidljiv; naime, oči duše većine ne mogu izdržati
gledajući ono božansko.«
Pokazali smo iz
Države
da je prava filozofija takva, kakva
je filozofa ovdje opisao. I zato je Platon primjenjivao kao oruđa
istinske znanosti definiciju i dijeljenje, ono koje joj prethodi ili
slijedi.
10
15
