PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
149
5
»Bogovi, dakle, kako rekoh, tako su nam predali da istražujemo
i da učimo i da se međusobno podučavamo.« U
Državniku
pak
jasnije objašnjava to dijeljenje jednoga: »Treba, kad netko una-
prijed zamijeti srodnost mnogoga, da ne odustane prije, nego u
njoj ne razabere sve razlike kojegod se u vrstama nalaze. Kad u
mnoštvima budu zapažene raznovrsne različnosti, nije moguće
prestati, makar to jedva vidi, prije nego što, vežući sve vlastito
unutar jedne sličnosti, ne obuhvati to bitnim određenjem nekog
roda.« A na kraju
Fedra
piše: »Kako bi netko prije nego što znade
istinu o pojedinom o čemu govori ili piše bio sposoban da sve to
doista po sebi definira; naprotiv, definirajući po vrstama sve do
nedjeljivog znao bi <potom> dijeliti.«
U
Timeju
je tvrdio da su te djelatnosti Božje djelo: [320] »da je
doista Bog sposoban da mnogo toga uredi u jedno i sposoban da
opet iz jednoga razloži u mnogo toga, kao onaj koji znade i ujed-
no može, dok od ljudi nitko nije sposoban ni za jedno od toga.«
Pa ipak u
Sofistu
ističe da je to zadaća filozofa i dijalektičara: »U
10
15
