PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
147
20
10
na jednu ideju svoditi na nju ono što je na mnogim mjestima ra-
zasuto, da bi onaj koji definira pojedine stvari pojasnio o čemu
uvijek hoće učiti, kao sada npr. definirajući što je ljubav.« Na koji
pak način možemo postići definiciju, pokazuje u
Menonu
dok
upozorava da se izdvoji ono u čemu se mnoge stvari slažu te da
se od mnogih sastavi jedno: »Ono što je u svim ovim stvarima
isto.« Zato je definicije u
Fedru
nazvao
συναγωγαί
13
,
sabiranja
;
tako je i u
Filebu
učio da ono što je razasuto u mnogim stvarima,
treba skupiti u jedno: »Treba, dakle, da mi, kad je već to tako
uređeno, tražimo svugdje pretpostavljajući jednu ideju o svakoj
stvari; naći ćemo je, naime, jer je u stvarima.«
Kada je nađena, naučava da treba primijeniti dijeljenje: »A
kada je nađemo, poslije te jedne treba ispitivati dvije, ako ih ima
<toliko>, ili ako nema, tri ili neki drugi broj, i opet na isti način
svaku pojedinu od tih, sve do onog na početku, ne samo zato da
netko spozna da postoji jedno i mnogo i beskonačno, nego i koli-
ko ih je.« Taj nam je put darovan od bogova. Ovdje ponavlja ono
što smo vidjeli da je i drugdje rekao o filozofiji: »To je dar bogo-
va ljudima, koji je, kako se meni čini, odatle od bogova potekao
preko nekog Prometeja, zajedno s najsjajnijom vatrom.« I zatim:
13
Usp. PLATO, Phdr. 266.b.4
5
15
